Marketing
KOLO SREĆE SE OKREĆE...
Nebo kao da je prekriveno tužnom, mračnom, neprobojnom sjenom, kao da plače zbog zalaska sunca, dolaska noći... ova noć je prokleto osamljena! Nema nikoga oko mene, nitko da mi pomogne...
Šetam mračnim parkom pokušavajući ga pronaći i reći da mi je žao zbog svega... I reći mu te dvije riječi, to prokleto VOLIM TE!! Lutam tim putem goreći od želje da ponovno osjetim miris njegova parfema, njegovu ruku na mome obrazu, i da čujem kako mi šapuće... Ali njega nema... Ne odgovara na moje pozive... Htjela bi da zna kako mi je teško što nije kraj mene i što me nije razumio. To je bilo jače od mene! Ta ljubomora je rasla u meni iz dana u dan. Previše ga volim da bi ga izgubila, a i ona mi je priznala da sam bila u pravu... Ona mi je oprostila, zašto ti ne možeš?! Ja te samo želim vidjeti, zagrliti i uživati u tvojoj prisutnosti i tvom zagrljaju... Ne trebamo pričati, ja bi naslonila glavu na tvoje rame a ti bi me milovao po glavi... Nosim ti omiljenu čokoladu iako znam da neće pomoći, samo da znaš da sam na ovom svijetu samo zbog tebe...
Šetam pustim parkom nadajući se da si na nekoj od klupa, i da mečekaš... Približavajući sevidim samo ovu lažnu svjetlost, ali tebe nema!...
Iz svih misli me trgla ona prodorna plava svjetlost bijelog kombija. Ledene iglice su počele probadati moje tijelo, započele su u prstima, ali polagano su se širile prema srcu... Polagano sam se približavala..., došla sam dovoljno blizu da uvidim kako je to tvoj motor... Potrčala sam... Oni bezosjećajnici su stajali oko nekoga, ... oko tebe...! NIsam željela vjerovati! Nisam mogla vjerovati!... Volim te!!! To je pisalo na poruci koju si nosio... Volim i ja tebe...!! Suze su poput nekakvog izvora tekle niz moje lice... Taj izvor se samo može nazvati izvorom boli... Nisam mogla ispustiti glasa !
Kleknula sam kraj tebe...molila san Boga da uzme i mene, jer što će mi sada život...!?!
Spustila sam glavu na tvoje rame, a ti me nisi milovao...
Post je objavljen 23.06.2006. u 18:53 sati.