Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bornbyabortus

Marketing

Prića o jednome gradu (očima osobe koja istinski voli)

Probudio sam se dok je kiša padala. Pada već danima pa se nisam niti začudio što još uvijek pada. Odmah sam ustao i izašao u dnevni boravak. Samo sam se pojavio pred ljudima u donjem rublju. Tu su mi starci, kuma kod koje spavam i neka potpuno nepoznata žena. Jeli mi neugodno? Nije! A zašto? Zato što sam samo dijete. Mali sam još. Kuma me pitala bili htio otići sa njom do pekare. Odmah sam se obukao i bio spreman za pokret.
Izašli smo. Kiša je stala. Voda se slijeva niz nizbrdicu i uz rubove ceste. Radovi na infrastrukturi još nisu započeli. Sav sam sretan. U nekome novome gradu. Krenuli smo uzbrdo, desno, lijevo, desno. Izbili smo u nekakvu veliku ulicu.
"Ovo ti je glavna ulica!" reče mi. Samo sam ostajao impresiran i dalje sam uživao. Napajao oči ljepotom mokre ceste, gledao stabla u nekome ogromnome dvorištu preko puta ceste
"Što je ono tamao?" upitah
"To ti je vojarna" reče "Vojarna Kralj Zvonimir"
"Aha" potvrdih iako nisam znao što je to
Krenuli samo lijevo. U daljini na brdu između zgrada vidio sam dvorac. Ograđen velikim zidom. Unutar njegovih zidina stajala je velika bandera sa hrvatskom zastavom.
"A što je ono, a? šta je to?jeli, ono tamo na brdu" upitah uzbuđeno
"To je tvrđava. Najveća je u Hrvatskoj i jedna od najočvanijih na ovome području"
"Trđava, wow. A možemo li ići na Trđavu"
"Da otići ćemo kada bude lijepo vrijeme"
"Ajmo odma"
"A sada moramo po kruh, krumpir, salamu, margarin, paštetu, majonezu, kečap, i mnogo toga. Treba praviti ručak"
"Volio bi otići na trđavu" rastuženo ću" al' nema veze, amo mi u pekaru."
Tek što to rekoh već smo ulazili u pekaru. Osjetio sam miris kruha, kifla, peciva, pice, bureka sa sirom, pite od jabuka, krafni i ostalih stvarčica kakve se već drže po pekarama. Gotovo se iz svake pušilo. Bile su tako tople. Uskoro smo obavili kupovinu i vratili se kući.
"Mama, mama, ja idem na trđavu kada bidne sunce"
"Di?"
"Ma vidio je tvrđavu pa se malo uzbudio" reče kuma.
Kasnije sam još malo prošetao po gradu sa mamom koja je smireno odgovarala na sva moja pitanja. Nisam joj bio dosadan. To je uvijek govorila. Koliko god sam je ispitivao o nečemu uvijek je rekla da nisam dosadan.

(Evo sam izgubio inspiraciju i sjećanja. Kada se vrate nastaviti ću)

Post je objavljen 23.06.2006. u 15:01 sati.