Marketing
Štreberica
Ma mene još uvik muci ta ideja da ničeg nema dovoljno…jer ne bi znala reć šta je tužnije..to šta mislimo da nema dovoljno onoga sto nam se pruža…il je tužnije što mislimo da nema dovoljno onoga što mi sami pružamo…pa tako…ne samo da kad ugrabimo nešto «izvan nas» da to ljubomorno čuvamo…već i ono što smatramo da već postoji «unutar nas» nismo sposobni da dijelimo.. već doslovno dajemo na «kapaljku»…i to… prije neg šta upotrijebimo kapaljku…mi ćemo objavit «javni natječaj»…tako će samo oni koji udovolje našim kriterijima moći biti privilegirani da im poklonimo djelić svoje iskrenosti….djelić svog slobodnog vremena…djelić svoje slobodne ljubavi…i to mogu biti baš sretni ako im namijenimo to slobodno vrijeme..ljubav…jer mi smo skloniji tome da ekonomično štedimo sve što imamo…pa ćemo tako najvjerojatnije onu ljubav, iskrenost i vrijeme koju smo odlučili podariti…ma mi ćemo je podijelit između 2-3 osobe istovremeno…jer što da podariš osobi svoje 100%-no razumijevanje, potporu…čemu da se nekome posvetiš 100%…kad možeš ubit 2 muhe jednim udarcem…i bit na jednoj kavi i slušat prijateljicu kako ti priča kako joj se život raspada…i na minut il duže je stavit na čekanje…jer mobitel zvoni…il zato što joj moraš ipak kazat…pored cijele njene srcedrapajuće priče…kako te jedan preslatki lik opsjeda…jer ta ti se misao nije stala vrtit po glavi ni za vrime slušanja njene životne boli…a bome ni za vrime onog mobitelskog poziva…
I taaaako…mi nikako da skužimo…da nema razlike između onog «unutar nas» i onog «izvan nas» … da stvarno postoji samo jedno…jedno te isto…te da uskraćivanjem nečega «drugima»..i odbijanjem pružanja nečega nekome…u biti uskraćujemo to sami sebi…
Jer nije moguće pružiti ljubav…ali onu istinsku, bezuvjetnu…a da ti se ona ne vrati u obliku i količini o kojoj ni sanjat nisi mogao…te da nije moguće da oslobodiš svoje «zauzeto» vrijeme da bi ga istinski posvetio nekome kome si tada potreban…a da to tvoje «zauzeto» vrijeme odjedanput ne oslobodi tebe od zauzeća i da skužiš da imaš vremena za sve..ali baš za sve što ti treba…
Jer je nemoguće da netko želi nešto što mi ne želimo…jer svi…kao dijelovi iste cjeline…želimo isto…želimo sreću…želimo ispunjenje…mir…ljubav…ali imamo malo…ma malo više…češće i previše… različite ideje o tome kako do to dobijemo…i gibamo se u različitim pravcima…tragajući za istom stvari…il se gibamo po kružnicama tražeći ono šta se u svojoj punoj cjelini nalazi unutar i izvan kružnice…i nikako ne može biti samo na kružnici…
I samo da mi je uistinu prihvatit tu istinu da i ljubavi i sreće i zadovoljstva…da ima svega toga dovoljno…te da dijeljenje u biti znači množenje…da mi je jednostavno shvatit…da biti više na raspolaganju onima kojima sam potrebna ne znači biti manje na raspolaganju samoj sebi…jer sama misao o tome da uskraćujem nekome nešto…stvara novu misao…a ta je…da u biti toga ja sama nemam dovoljno…te da je zbog toga potrebno da to štedim…i naravno…da se kao rezultat te nove misli pojavi onaj stvarni nedostatak vremena…ljubavi…iskrenosti…za kojom tako čeznemo…i nastavljamo je tražit…umjesto da je pružamo…
Ihhhjj…ma je mi ga teorija ide…al praksa šteka…a jesam štrebeeericaaa…
Post je objavljen 23.06.2006. u 01:21 sati.