Ako nešto volim na ovom svijetu, onda volim more........
Iako sam ja maaalo gradsko djetešce, dalmatinska krv se bljučka u meni...
More...
Svaki me put iznova razveseli i opčini svojom ljepotom...
Ne mogu riječima opisati koliko ga volim....
I kako jedva čekam dan kad ćemo se opet sresti...
I znam da ću se opet, kao i svakog ljeta, osjećati kao malo dijete kad ga vidim....pa kad uostalom, to i jesam....
I žao mi je što ovog ljeta nećemo svi skupa ići na more....
Jer nema mi ljepšeg osjećaja od tog....
Vozimo se u našoj sivoj zakuhanoj Mazdici bez klime....svi prozori otvoreni...
Marley nam glasno pjeva, i mi s njim....
Papamo lisnata od višnje i pijuckamo colu iz limenke....
Dosta nam je vožnje, umorni smo, znojni i guze nas bole od sjedenja...
Ali naše glave naslonjene na prozorska stakla i osmjesi na licima su nešto što se ne zaboravlja....
Jaaaaako puno volim svoju obitelj i stvarno sam sretna što me roda baš njima donijela....
I veselim se što ću vidjeti mamu kako bezbrižno na našoj terasi rješava križaljku i tatu kak skače u more i peče lokarde ispod palme....
I veselim se salati od domaće paprike i paradajza...
I onim sunčanim vrućim jutrima s mirisom mora u nosu....
I veselim se smokvama iz dvorišta....
I piciginu...
I izgorenim leđima....
Tuširanju ispod breskve....
Bosim nogama....
I cvrčcima....
Šarenom suncobranu..........
I gušterima...
A i trajnom mlijeku u čokolinu........
Bože, kako se ***veselim***.....................
Post je objavljen 21.06.2006. u 21:53 sati.