Marketing
Kako sam (p)ostala truba
Svi vi koji ne poznajete ovo o čemu ću pisati, dobro za vas. Možda mi netko uspije i reći kako mu uspijeva. Iako postoji velika mogućnost da bez obzira na to opet radim po svom. Ne zato što bih htjela, nego jer u nekim situacijama znam biti velika truba. Tješim se da nisam baš stalno. Valjda. 
Truba - prvi put
Nedavno sam se našla u već poznatom okruženju, kafiću u kojeg sam nekad izlazila i kojeg sam prestala posjećivati. Iz raznih razloga, ali najviše zbog Njega. Ili bolje reći zbog onoga što se u meni zbivalo, a ima veze s Njime. Sada, nakon određenog vremena, zaključila sam da nema baš nekog posebnog razloga da opet ne svratim na isto mjesto. No, valjda mi iz dosadašnjeg iskustva nije bilo dovoljno znati da mi neće biti ugodno vidjeti ga u društvu nekih drugih cura. Ljubomorna sam, iako sam već odavno trebala prestati imati taj osjećaj. Nije nikad bio osobito jak, jer vjerovala sam mu, ali i nekad i danas neke se stvari nisu promijenile, jer još uvijek ne volim vidjeti kako mu pažnju mame neke druge. Znam da život ide dalje, ali ... truba sam.
Truba - drugi put
Vezano za istog Njega, imala sam priliku progovoriti koju s njime, jer dao mi ju je. Ali ne, od prevelike analize, zaključila sam da mi je najbolje da šutim. A sad mi je žao. Nije mi jasno zašto mi se u nekim situacijama lampice pale kasnije. Zapravo, jasno mi je. Jer uvijek tražim neke optimalne situacije u kojima sve mora biti "sicher" i u kojima bi me valjda ubilo da riskiram. Da ne ispadnem truba. Svejedno, ispala sam. Pred sobom.
Truba - treći put
Život je poput knjige. Sastoji se od listova na kojima su ispisane misli, riječi, djela, osjećaji. Stajati na jednom listu i ne okrenuti novu stranicu znače propustiti sve ono što novi list nosi. Možda i on nosi nešto što nam se ne sviđa, ali zato uvijek postoji i onaj sljedeći. A i prethodni je tamo gdje je iz nekog razloga. Inače volim čitati, nekad i "gutati" listove, ali ponekad stojim na jednoj stranici i ne mičem se. Kao da je list zaljepljen najsnažnijim ljepilom na svijetu. Kao. Nije, jasno da nije, ali čak i potpuno svjesna toga, ne poduzimam ništa. I što sam onda nego truba?
Da ovo ne bi preraslo u nešto što će potpuno ugroziti moju reputaciju, možda je bolje da stanem. A nije da ne bih mogla još.
Post je objavljen 21.06.2006. u 20:43 sati.