Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/urlmogbloga

Marketing

Zivot u prirodi s prirodom...

Vratih se nedavno iz prirode u svijet urbanog i tako zbunjena strasnim umorom i pospanoscu koja me obuzela, razmisljam sto je to sto zapravo moj organizam prozivljava kad se vrati u svakodnevnicu, nakon manje vise aktivnog odmora u prirodi. Nakon sto sam se vratila, manje fizicki radim i manje sam aktivna, no vise jedem, sto posljedicno nije zdravo, a konacno ni lijepo. Koliko je to zamor zbog trenutne psihicke prilagodbe, koliko je to zatomljivanje stvarnih potreba? Da li je odlazak u prirodu bijeg od stvarnosti ili bijeg u stvarnost?

U Istri, u obiteljskom malom kucerku, oazi obiteljskoj, ali i oazi prirode, provela sam nekoliko dana odmora. Potpuno opustanje, ozivljavanje finih osjetila, mir, spontana meditacija, spontani rad, more, kamen, biljke, ljudi. Makrobioticka prehrana, stvarno uzivanje u zrnima prirode. Zvuk tisine i cvrcaka ponekad uzburkan dovikivanjem clanova obitelji, moje, necije, galebove.

Nakon nekoliko dana provedenih u gradu, naviknut cu se na novu stvarnost i poceti cak uzivat u onim nekim urbanim plodovima, bolje receno nuspojavama urbanog zivota i moderne tehnologije, no da li spontano ili u nedostatku boljeg. To me sve navodi na pitanje koliko zapravo znamo prepoznati kako zelimo zivjeti, a koliko toga nam se jednostavno u hodu dogodi ili nametne, kao nesto cemu tezimo i kako dalje intertno "zivimo".

Sto gubimo, a sto dobivamo, ako izaberemo urbani zivot ili zivot u prirodi, ili vec nesto drugo ili trece, jednostavno drugacije?
Zivot u gradu vise nije sto je nekad bio. Da li je to zbog toga sto nas grad mozda vise nije grad, ili zbog toga sto se mijenjamo.

Da li me skladan topli zivot u prirodi sve vise privlaci zato sto mi grad ne pruza ono sto bi mogao i trebao ili zato sto je povratak prirodi lijek i smisao zivota.

Kakvo je samo zadovoljstvo kad te ne budi ujutro budilica nego svjetlost ili jednostavno psihicka rasterecenost od obaveza, jurnjave na posao i svakodnevne izlozenosti stresu. Kakvo je samo zadovoljstvo kad se spontano budis, spontano radis, kad spontanost postaje intuitivno uskladjivanje sa vlastitom prirodom.

Djeca smo generacije koja je gravitirala gradu, radi obrazovanja, i napretka sebe i svoje djece. Danas se grad priblizio selu, da li dovoljno, da li na pravi nacin? Da li grad postaje "selo"? Koliko je zapravo vazno gdje zivimo? Da li smo prirodni kad smo u prirodi? Ako je ono priroda, sto je onda ovo, drustvo? :)

Da li je odlazak u prirodu bijeg od stvarnosti ili bijeg u stvarnost?




Post je objavljen 21.06.2006. u 12:59 sati.