Čemu biti netko i nešto?!? Da li je potrebno u životu pretrgavati se od rada i želje za uspješnošću ako ne postignemo ono što samo željeli?!? Da li su to samo puke želje ili stvarno možemo na taj način zauzeti nekakvu poziciju dobrostojećeg prijatelja?!? Čemu se mučiti da te netko prihvati kada će te i dalje neke osobe odbacivati, ali ovaj put ne zato što si lošiji od njega već bolji. Zašto nikad nisi dovoljno dobar nekomu ili si možda jednostavno predobar?!? Nikada naći sredinu! Mislim da je to jednostavno nekakva vrsta straha ljudi da ne podnose ljude koji postižu više uspjeha od drugih. To nisu samo moja mišljenja već su to činjenice. Svi smo se našli u situaciji da nismo prihvaćeni od strane društva i to je zaista grozno. Evo vam moj primjer: ja sam u osnovnoj školi bila teški bogec jer sam jednostavno bila drugačija. Ja nisam izlazila van po birtijama i opijala se dok ne bih završila na ispumpavanju želuca jer sam se otrovala alkoholom i cigaretama, već sam imala krug osoba s kojima bih izišla van na nekakvu klupicu i pričala. Maltretirala me vlastita sestrična osam jebenih godina. Psihički me ubijala svaki dan sve više dok meni nije prekipjelo. Onda sam se jednostavno digla sa stolca i prvo s počela derati na nju, a onda ofenziva na nju. Završila sam s ukorom zbog tučnjave koja je izbila, a ona nije dobila ništa. I to ti je neka poštenost. Mislim bila je za razliku od mene full plava, a ja bez ijedne ogrebotine i modrice. Od tog dana više nisam bila razredna osoba za zajebavanje već su mi se svi ulizivali, a tu moju sestričnu su svi lagano popljuvali. To dokazuje da se u životu uvijek moraš pokazivati i boriti samo za sebe jer si ti uvijek ostaješ, a svi ostali nestanu. Ne smiješ si dopustiti da te netko gleda s visoka, da misli da ti nisi vrijedan njegova društva jer samo ti uvijek stradaš. Prva osoba u životu sebi moraš biti TI i samo TI! Nitko drugi nema pravo ponižavati te ili nešto slično. Isto tako je i u ljubavi. MORAŠ SE TRUDITI DA BI OSTAO POVRIJEĐEN?!? Zar to nije mizerno i uzaludno. Ja znam koliko sam se ja trudila da bi ostala povrijeđena i kako sam se poslije osjećala. Nikada se nemojte ponižavati i spuštati nisko radi nekoga jer bi mogli biti ismijani i užasno povrijeđeni. A to baš nije ugodno i oporavak iz takvih situacija traje. Znaj da si i ti osoba s osjećajima, a ne nečija lutkica koja će skakati na mig nekog kretena ili neke kujetine. Budi ono što jesi i vidjeti ćeš da će doći netko kome se ti sviđaš baš zato što si takva kakva jesi, a ne zato što se pretvaraš u nešto što nikako nisi…… ne zaboravi svi smo vrijedni samo najboljega……
Post je objavljen 20.06.2006. u 19:33 sati.