Ja cu zivjeti medju oblacima. Ja cu se povuci izmedju te
bijele vjecnosti. Sagraditi svoje kraljevstvo,trcati sa
andjelima. Letjet cu usred tih mekanih oblika,gledati svijet
vjecno opijena neunistivom ljepotom. Uzdici cu se iznad
svega sto me opterecuje i biti
progutana tim savrsenstvom. Necu te povesti sa sobom. Zelim te promatrati,
a kada se osjetim povrijedjenom,brzo cu uroniti natrag u svijet koji
me voli i razumije.
Svijet koji cu izgraditi svojom izopacenom mastom.
Sastavit cu ga od svojih radosti koje
ce pobijati strahove i boli.
Igrat cu se,padati,ustajati,izazivati,odmarati. Ponovno
i ponovno sa uvijek istom
radoscu i zanoscu. Druzit cu se s andjelima. Zaspat cu
izmorena na bijelim prostranstvima,a
oni ce cekati da se probudim. Ja cu te sanjati u svojem svijetu,a oni ce i dalje cekati. Oni
ce bdjeti pored mog usnulog tijela,ali ja se nikada necu
prouditi. Zauvijek cu spavati
na oblacima. I zauvijek cu te sanjati. I ti ces me uvijek imati.
Samo jedan pogled prema
nebu biti ce dovoljan da znas da me imas. I samo mi
vjeruj. Vjeruj mi da te nikada necu
zaboraviti. Vjeruj mi da ja spavam u visinama i zauvijek
postojim za tebe,negdje.
Post je objavljen 19.06.2006. u 18:36 sati.