Očekivao sam da će Najdžel,na svom šestom nastupu u Beogradu,
da me iznenadi svojom pojavom i svirkom,ali neočekivano,
njegova interpretacija se kretala u granicama očekivanog-
izuzetnog performansa,sve sa neočekivanim duhovitim
verbalnim dosjetkama između numera...za dušu
svakog iole neuštogljenog slušaoca...
Kenedi,naime,uopšte nije u toj mjeri ekstravagantan i
začudan,čudesan jeste itekako,ali i precizan,posvećen i
potpuno OZBILJAN tijekom interpretacije ozbiljne muzike.
U pauzama je beskrajno šarmantan showmen,humoru sklon
i zezanju dječačkom i neodoljivom.Njegova duhovitost je neupitna i
nipošto nije neprimjerena uštogljenoj ozbiljnoj muzici već je naprotiv
približava mlađoj populaciji i modernom
konzumentu iole inteligentnog i otvorenog duha.
Duh je ono sto čini Najdžela tako dragocjenim, a duša naprosto oduševljava.
Nakon što je perfekno odsvirao manje poznate poljske romantične
kompozitore Mlinarskog i Karlovica,i otkrio nam NEVJEROVATNO
zanosnu,dirljivu muziku pa se ,zanesen,poigrao sa mađarskim,
srpskim i irskim folklorom,tek na kraju koncerta otkrivši svoju
nepojamnu virtuoznost,pozvao je sve prisutne,oko 5ooo dusa,u
džez klub u kom će posle nastupati,besplatno,za svoju dušu.
I zaista,nije mu bilo ispod časti da svira sa mladim beogradskim klincima,
pred nekih pedesetak TAKO VAŽNIH fanova,
da improvizuje na elektrificiranoj violini i ,onda kada solira,
uznosi moderne džez standarde u nespoznatljive visine...nisu ga dakako
mogli pratiti,ali on nije namjerno išao predaleko,ako me razumijete,on
je jednostavno svirao i uživao svirajući,i pijuckajući pivo,zezajuci se-
POTPUNO OPERISAN OD EGA.
Neočekivano od vjerojavatno najboljeg violiniste današnjice,zar ne?
Ego je,priznaćete(ajde,budimo iskreni),taj kamen spoticanja mnogih
izuzetnih umjetnika koji izgube dodir sa svarnošću,i
umisle da su nedodirlljivi,što ih ,najčesće ,docnije,diskvalifikuje i u samom,
samozaljubljenom muzičkom izrazu.
Najdžel Kenedi je pak,potpuno poseban,baš kao oni najveći,
spreman da svo svoje znanje i genijalnost podijeli,beskrajno uživajuci u -
Muzici.
Ako se osvrnemo oko sebe,lako cemo uočiti bezbrojne,bezvrijedne,budale
koje,zbog Ega,ponižavaju sebe i druge,nikad pravilno vagajuci suštastveno i beznačajno...
Lekcija kojoj me je Najdžel naučio jedna je od najvrednijih u mom životu,i
mogu samo da se trudim da i dalje tučem mnogoglave aždaje sopstvenoga Ega,
u nadi da ću istrajati u borbi koja me čini čovjekom dostojnim osmijeha ,zagrljaja,
treptaja duše jednog istinski vanzemaljskog maestra,ne samo Najdžela,
neopterećenog ovozemaljskim prizemnim plitkostima duha,sputanog i skvrčenog.
A to je tako jebeno teško,priznajem...
Post je objavljen 18.06.2006. u 17:10 sati.