Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/anksioznost123

Marketing

Prvo kratko putovanje nakon dva mjeseca pauze

SUBOTA, 17.06.2006.

Ujutro i tijekom dana:
Helex 0,5 mg (oko 8 ujutro)

Trebamo krenuti kod bake, a ja nervozna k'o pas, što od neprospavane noći, a što od straha što će biti. Znam – iracionalno – ali zato se i smatra poremećajem. Ništa od ostalih lijekova nisam uzela kako bih izbjegla extra nuspojave u danu kad mi zaista još i one ne trebaju.
Helex 0,5 mg (oko 11.45) + Helex 0,5 mg (oko 17.30)
Cjelodnevna uznemirenost, stalna prestrašenost, omaglica i poteškoće s vidom. Do bake smo vozili na smjenu tata i ja, iako je kilometraža zapravo smiješna i do prije dva mjeseca mi nije predstavljala nikakav problem. Nikako se ne mogu opustiti kod bake (živi na selu), unatoč tome što me njena kujica jedva dočekala i cijelu me oblizala od sreće što me vidi. Naravno da me to obradovalo, ali... nekako ne osjećam zadovoljstvo u stvarima koje su me prije veselile i ne mogu se opustiti da bih mogla u bilo čemu uživati. Čak me spopada i slabost i meka stolica uslijed nervoze. I blago drhtanje s povremenim nedostatkom zraka.
Oko 15 sati sam malo odspavala. Kreće i mučnina. Prilično je vruć i sparan dan.
Oko 19 sati krećemo natrag za Zagreb (izborila sam se za povratak isti dan jer me pomisao na još jednu noć poput ove protekle, no van kuće, ispunjava užasom). I dalje omaglica i smetnje vida. I, naravno, strah. Ipak vozim prvih nekoliko kilometara, no koncentracija mi ubrzo pada a omaglica i problemi s vidom uzrokuju mi dodatnu napetost, čemu pak slijedi ukočenost mišića a zatim i drhtanje, pa upravljač automobila prepuštam tati, no i to mi je dodatan stres jer je lošiji vozač od mene pa mi eto razloga i za dodatan strah. KATASTROFA!!!
Konačno smo se dokotrljali doma i malo sam se smirila. Ali osjećam žgaravicu.
Navečer:
Sulpirid sam danas potpuno preskočila (namjerno jer se bojim da mi ove nesanice i jak nemir uzrokuje upravo on), a uzimam
Zoloft 25 mg + Ranital 300 mg. Prije spavanja planiram i još Helex 0,5 mg u nadi da ću barem malo spavati.

Iako bih trebala biti sretna što je dan prošao koliko-toliko uspješno, ne osjećam ništa 'pobjedničko' osim neizvjesnosti po pitanju nuspojava i noći koja je preda mnom. Tim više što sam Zoloft uzela tek navečer.



PETAK, 16.06.2006.

Ujutro i tijekom dana:Helex 0,5+0,25+0,25+0,5 mg
Zoloft 25 mg ujutro
Sulpirid 50 mg (oko podne) – drugu kapsulu propisanu za danas nisam uzela jer mi je tlak niži i bez nje

Iako sam zaspala u sitnim satima, već prije 7 sati jutros sam se probudila. Pogledam na sat, legnem natrag i lagano drijemam, pa za sat vremena opet, pa opet... i dižem se oko 9.30, sva preplašena i uznemirena.
Cijeli dan sam doma i prilično se loše osjećam: konstantno povišena anksioznost i zabrinutost, drhtanje, omaglica, slabost, nedostatak zraka, potištenost radi pogoršanja stanja...
Roditelji poslijepodne bili na sprovodu od tatinog kolege – tražili su me da ih odvezem, ali jednostavno nisam mogla jer sam se jako loše osjećala. Kao i cijeli dan, uostalom. Vruće je.
Je li ovo sve posljedica uzimanja novih lijekova? U sub i ned uzimala sam samo Helex i osjećala se skoro normalno, a ovo jučer i danas je katastrofa.
Moji sutra žele ići kod bake (50-tak km od Zg) i žele da idem s njima jer misle da će mi koristiti. Ja baš i nisam za to, ali odbijam ih već duže vrijeme pa... Tamo me zadnji put (oko Uskrsa) zadesio prvi grozni napad panike nakon tri godine i užasno se bojim, iako tata kaže da će voziti (i toga se bojim jer vozi lošije od mene). Ostali bi preko noći. STRAVA je u mojim kostima.
Pomalo me hvata strah od izlazaka tijekom dana, dok su vrućine. Kad se vani smrkne (i zahladi) – meni svane sunce jer lakše dišem.

Navečer:
Helex 0,5 mg prije spavanja + Ranital 300 mg

Zaspala u ponoć, probudila se u 2 poslije ponoći – sva uznemirena, napeta, stegnutih mišića, preplašena – grozno. Ne znam što bi sa sobom, vlastita koža mi je tijesna. Ne mogu više izdržati i uzimam
Apaurin 2 mg – mama vidi svjetlo u sobi i dolazi leći k meni u krevet (baš freaky). Ona kraj mene drijema a ja kukičam. Da nije tragično, bilo bi smiješno. Oko pola 5 konačno mi se počelo zijevati pa sam zaspala, do pola 8 ujutro.


Post je objavljen 17.06.2006. u 21:26 sati.