Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/boban11

Marketing

Novi Zeland ima šume, a ja majka uzgajam pume...patike adidasss

Nekad nije do osobne zadovoljštine gledati kako strah guta lica mornara pred nadolazeću oluju ili promatrati u strahopoštovanju mrtvačku glavu na crnoj zastavi broda koji se šulja iz daljine. Ponekad je samo bitno iscrpiti trenutak do kraja i dopustiti da vas se baca kao da ste mrtvo svjesno tijelo što ga valovi bacaju kao ovo našu orahovu ljusku čas na jednu, čas na drugu stranu.

Nestabilnost broda ne nije toliko zabrinjavala kao zloća kapetana. Njušilo se na kilometre da je taj kurvin sin nekoliko puta gori od kapetana Ahaba ili onog sa kukom umjesto šake koji je htio Petra Pana objesiti za malena predpubertetska jaja za jarbol. Ovaj naš je imao crnu kovrčavu periku i zlokobni osmijeh koji bi svako dijete natjerao na samoubojstvo. Mrak je isijavao iz njega poput svetačke aureole kao da je poslan iz same utrobe pakla i ostalih sličnih klišeja.

Sjećam se, mornari su pričali da je upravo on ubio Isusa i da jede njegovo meso za večeru već godinama. Ako je istinita ona priča da je Isus od jednog kruha nahranio nekoliko stotina ljudi, logično je da se i njegovo meso recipročno množi i da nije zlog kapetana, mogao bi prehraniti cijeli svijet što je, u neku ruku, i bilo njegovo poslanje.

Gusari su se sve više približavali, a ona prijeteća glava na njihovoj zastavi je postajala sve veća. Mornari su sa isukanim sabljama stajali na palubi i eksirali nekakav alkohol za hrabrost, a kapetan je uživao u cijelom prizoru kad da je znao daljnji tijek događaja.

Zavitlao je veliki komad užeta na kojemu je bila trostruka kuka i bacio je prema gusarskom brodu. Ona se uhvatila za brod, a mi smo vukli uže dok nismo potopili neprijatelja. Svima nam je laknulo. Između plutajućih leševa gusarskih neplivača, plivali su svi Disney-evi junaci u abnormalnim veličinama-Miki Maus, njegova djevojka Mini, Pajo Patak, Šiljo i ostali. Smijali su se i uživali kao da su na ljetovanju. Mi smo im mahali, oni su nama. Mislim da su im mornari mahali iz straha jer su bili veliki poput našeg broda, ali su bili retardirani. Slina im je nekontrolirano curila iz usta i imali su tikove glavom.

Kapetan se ponovo nasmijao, kao i pred gusare-jednako zlo i samouvjereno. Neki su mornari pali u nesvijest od sunca i vina. Kapetan je bacio harpun ravno u Miki Mausa. Jadnom retardiranom dječjem heroju, harpun se zabio ravno između ušiju. Uspio je izvući zadnji mrtvački krik i ponižen pao. Njegovi vjerni prijatelji su pobjegli. Mislio sam da ćemo ga dovući na palubu i rasjeći na komade radi mesa, ali kapetan ga je ubio radi osobnog užitka ili se barem tada tako činilo.

S vremenom nam se kapetan nije činio toliko stran i postajali smo sve više sličniji njemu. Vlastita transformacija me nije plašila jer sam se osjećao siguran. Znali smo njegovu tajnu i izvor njegove zlobe koji nas je sada sve prehranjivao i razvijao našu vlastitu. Bili smo jedno. Toliko smo se znali da nismo morali niti pričati, sve se podrazumijevalo. Bilo smo, i još smo, vrlo sretni. Nastavljamo ploviti ćudljivim noćnim morama do beskonačnosti.


Post je objavljen 16.06.2006. u 23:47 sati.