Naprosto je nevjerovatno kako izluđujući može biti zvuk bušilice... I sad ne mislim na onu zubarsku, a svi znamo kakav je to stres za živce. Ali bar ima ograničeno vrijeme trajanja, i u svakom slučaju, od silne boli obično ignoriram zvuk...
Mislim na nešto mnogo iritantnije, učestalije i nadasve bezobzirnije -bušilicu za kamen kojom me moji susjedi već drugi tjedan uzastopce bude ranom zorom.
Dakle jasno mi je da je vani sparina i da ljudi žele početi raditi prije nego se sunce zalaufa, ali pobogu, dajte bar malo obzira?!
Loše sam volje i grintava, boli me glava, hvata me viroza, a uz sve to je i strašna sparina. I onda, kao šlag na kraju, u 7.02 svakog jutra´ko pomahnitali švicarski sat počne milozvučno zvrndanje proklete bušilice.
A i dođe mi da skupim plahtu oko sebe i odem spavati u kokošinjac, jer majke mi, i uz petnaestak kokoši i histeričnog pjetla, tamo je božji mir za usporedbu sa OVIM.
Popila sam čitavu kutiju tableta za glavobolju, već treći dan surfam internetom u potrazi za simptomima tumora na mozgu, i pitam se koliko još mogu trpiti dok na scenu ne stupi moja podvojena ličnost?
Svako malo izlazim iz kuće, gutam prašinu koja se uzdiže sa susjedovog zemljišta i bacam otrovne poglede na onu stranu. Već sam krenula zakopati pileću glavu pod njihov grm ruža, al moj pas je imao druge planove s njom...
A najgore u svemu tome je što sam zapravo ja bila jedina pozitivno orijentirana prema novim susjedima.
Proširivat će kuću - pa baš lijepo za njih, nema veze što će malo zaklonit pogled na mora, ima ga dosta, jel´..
Kopat će bazen u vrtu - eto, fino za njih, da se malo brćkaju po ljeti, nema veze što će bit vriske i buke u dotad idiličnom susjedstvu...
Misle malčice dignut ogradu između naših kuća - pa dobro, nitko neće zamjeriti što žele privatnost, zapravo mi i ne smeta što više neću vidjet nebo, ima ga i na drugoj strani..
Ali, pobogu ljudi, imajte zrno obzira prema mojoj napaćenoj glavi, prema zubima koji se već klimaju od silnog škrgutanja, prema očima upaljenim od prašine, prema živcima koji mi vise na zadnjoj, ali zadnjoj niti; i počnite divljati sa tom bušilicom
IZA OSAM SATI UJUTRO!!!
Em, nemojte mislit da sam ja protivnik civilizacije, popularizacije, modernizacije, ili pak savršeno udomaćene bespravne gradnje... Sve je to ok što se mene tiče.
Ali poslijepodne...
Post je objavljen 16.06.2006. u 13:52 sati.