31. svibanj bio je iznimno važan dan. Tu je čast stekao činjenicom da prethodi 1. lipnju.
Svi naivci i idealisti, uključujući mene, ustraju u vjerovanju da se sve velike životne promjene provode na prvi dan u mjesecu. Ili na ponedjeljke. Novu godinu nije potrebno niti spominjat...
Na Silvestrovo ljudi vjerojatno masovno sjede u svojim sobama, nervozno stiščući kemijsku u ruci, ispunjavajući već četvrtu stranicu „popisa odluka“ kojih će se pridržavati - od sutra.
Možda i hoće, ali – samo sutra. Svaki sljedeći dan odustajat će jedan po jedan, dok se u konačnici ne zateknu, s protekom od par tjedana, kako s podsmjehom promatraju taj svoj „popis“, pitajući se kakva li ih je to nadobudnost „pucala“ dok su ga sastavljali.
Oni optimističniji, čije se pozitivno stanje duha nije dotada bitno izobličilo, nastavit će s pokušajima, polažući odsada svoje nade na nadolazeće „prve u mjesecu/tjednu“. Katkad i na važne datume: obljetnice, rodjendane, pun mjesec i ostalo, tomu slično, što ih inspirira.
Ja, nažalost, spadam u ovu drugu skupinu. I premda, racionalno analizirajući spomenuti fenomen, mogu jasno zaključiti da srž problema izvire ponajviše iz premisa koje glase:
„da bi bile uspješne, promjene se trebaju provodit postepeno, a ne od danas do sutra“ i „treba pronaći balans u svemu, a ne bježati u krajnosti“, uporno se odbijam predati postepenosti.
Pa sam tako, svojom drastičnom metodom, uspjela odjednom prestati pušiti, položila svih 10 ispita i uštedila sve plaće unazad par mjeseci, a da ne govorim da se okusa čokolade više niti ne sjećam.
Molim one koji me poznaju da se prestanu smijat. Ovo je moj blog i tu mogu lagati koliko me volja. :)
No, vratimo se mi na početak i 31. svibanj. Dakle, tog sam si dana priuštila iscpan uvid u kritičnu situaciju u kojoj sam trenutno, a koja obuhvaća gotovo sve „životne kategorije“ (karijera, zdravlje, obitelj, ljubav, financije), osim one „zabava“ koja mi, iz nekog razloga, nikad nije bila problematična.
Dokučih pritom da se upravo ta, kod mene jedina uspješna, kategorija negativno odražava na odvijanje ovih ostalih. Smislilia sam stoga vrlo jednostavno rješenje – u potpunosti zapustiti sve vidove svojih društvenih aktivnosti. Po mom mudrom konceptu, iz toga bi proizašlo slijedeće:
- ne bih svaki drugi dan, neispavana i slomljena bauljala po stanu natankavajući se kofeinom i guaranom (zdravlje +)
- u punoj mentalnoj i fizičkoj spremi lakše bi mi polazilo za umom naučiti pokoji predmet, i (ovo već zvuči bajkovito) položiti ga! (karijera +)
- s obzirom da bih večeri provodila doma, odigrala bih konačno s bratom sve one davno obećane partije remija, a i prisjetila se kako mi roditelji ono izgledaju – uživo (obitelj +)
- pare bi, doduše, bile potrošene kako god okreneš, ali u ovom slučaju na nešto potrebnije od cuge ili ulaznica za razna događanja (financije +)
- i za kraj...no, dobro, ljubav je nepredvidljiva, ali ipak pretpostavljam da podočnjaci i blijedilo poprilično odmažu (ljubav +...možda)
Plan je trebao stupiti na snagu idućeg dana.
Da nisam rođena s uvjerenjem kako je odbijanje ičijeg poziva na tulum, koncert, roštilj ili kulturna događanja te ostajanje navečer kod kuće više od dva puta tjedno - smrtni grijeh, možda doista i bi. No, sitnica koju sam pritom previdjela jest da će okolina uvijek nastojati skrenuti vas s vaše zacrtane putanje. Oni su ti koji promjene najteže podnose.
-„Kako to misliš, ne izlaziš večeras?! Pa s kim ću ja sad, sirota, lumpovati do jutra?!“
-„ Ali, zaboga, radi se o mom rođendanu! Ne moraš bit dugo (laž prva)...ne moraš pit' (laž druga)...ne moraš mi kupovat nikakav poklon (laž treća)...“
-„ Gle, podržavam ja tebe, ali naš bend ima svirku samo dvaput godišnje! Usto, obećala si još davno da ćeš doći...“
-„Kaj?! Ne ideš na "ska-reggae-soul-funk-rock s primjesama salse i heavy metala" festival?! Pa, ti si luda!“
A u takvim trenucima postajem nemoćna. Jer, naime, moje suzdržavanje od tulumarenja nije podrazumijevalo i izradu ratne sjekire za bitke s ostatkom svijeta...
Da zaključimo temu: zanima li vas kako sam se u konačnici othrvala ovom problemu?
Tako što već treći put ovaj mjesec – čekam ponedjeljak.
Post je objavljen 15.06.2006. u 19:29 sati.