Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/trigona

Marketing

Jedno je željeti, a drugo moći...

Sve je počelo s nećakinjom. Mama je vikala na nju da si presvuče majicu jer je zmazana, ali mala se nije dala.
Majica je bila bijela sa srcem u kojem je bila šahovnica.
Nije znala zašto se ne da jer je premala i kaj bi ona znala. Ja sam zaključila da i ona ima "hunch".
Dala sam njenoj majki 50 kn da mi stavi na 2:1 za nas.
Otišla sam doma.
Malo mlađe prijateljice, koje nemaju previše iskustva s nagledavanjima raznoraznih prvenstava, su nadobudno planirale doći u birtiju oko pola 9. Našle bi mjesto ne, pa smo se f1 i ja, kao starije i pametnije, ubrzale i došle na vrijeme da zauzmemo tih par stolova kaj nam treba.
F1 je bila ful u elementu: majca, šal, kapa, neki znojnici, naušnice - sve kockasto.
U skladu sa svojim praznovjerjem, ja nisam. Žalila sam kaj nisam imala bar crne čarape drugi dan. Fuck i redovito pranje veša.
Kad sam nas usporedila, ponovo sam zaključila da se sve odvija prema planu i programu.
Do početka tekme i mene je zapala neka majica - i tu sam zajebala stvar...
I tak... Tekma... Vesela kvartovska atmosfera...
Nakon par napucavanja po golu još uvijek sam mislila da je sve ok. Rekoh kak su sad svi probali, malo okusili, te da bude slijedeći put valjda nekaj uletilo...
I na kraju prvog poluvremena još uvijek sam bila uvjerenja da se sve odvija kak treba...
Do trenutka kad je car Balkanac utrčao na teren, sam izgubila nadu. (Nije nas htjelo kao ni Francuze...)
Razveselio me taj lik - kaj budu oni Njemci nama? Nisu dozvolili maloj jadnoj dječici, koja su se mjesecima pripremala za paradu, da nastupe zbog kašnjenja na probu. Stvarno nemaju srca. Mislim, djeca... Mogli su ne biti tak kruti... Onda još i baklje - ne može to svatko. Svaka im čast.
Što me jučer iznenadilo: to je kvartovska birtija i navratim u nju tu i tamo; kad se godinama čovjek smuca po kvartu zna kaj i koga može očekivati, pa ni ja nisam očekivala da ću snimiti frajera (nikad ga vidjela prije, gdje se skrivao) i da će mi cure reći kak ga redovito tu viđaju i da mu znaju frendove. Novi zadatak im je: kad je on tamo na sva tri mobitela (za svaki slučaj) me alarmirati, pa da bih ja mogla (kad bih mogla) brzinom svjetlosti se tamo nacrtati. Može i za vrijeme radnog vremena. Ako velim šefu da se radi o frajeru i on bude se ponudio da me odveze.
Ugl, zakaj frajeri misle da njima treba sućut nakon popušene tekme? I ja sam jučer bila down. Pas mater i astrolozima, numerolozima, biometeorolozima...

Post je objavljen 14.06.2006. u 09:17 sati.