Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/wannabemama

Marketing

Renesansa

Za Petrovu, do sada, nikakvih rezultata od mog poziva... Još uvijek se nadam da će netko tu nešto prepoznati, možda i pokucam na neka vrata, vidjet ćemo.

Sutra završavam 12. tjedana trudnoće. Otići ću na posljednji UZV u ovom tromjesečju kod svog privatnika, a onda o tome neću razmišljati do 16., 17. tjedna kada ću moći doznati spol svoje mrvice.

Govoreći općenito, napokon sam se opustila. Nema više straha ni tjeskobe, tek se povremeno zavuče mala crna misao koja brzo izleti van. Uživam u promjenama na svom tijelu jer znam da one navješćuju dolazak jednog malog paketića koji će mi zauvijek promjeniti život. A i odnos sa suprugom je postao nešto prekrasno... Gotovo devet godina smo zajedno (od čega imamo otprilike 6 godina "staža" u zajedničkom životu) i veza nam je taman bila u jednoj od mnogobrojnih, malenih, podmuklih kriza. Nije bilo ništa dramatično niti je ugrožavalo naše zajedništvo, ali je bilo teško za podnošenje - stalna napetost, nervoza, povremeno režanje... Zatim se u prvim tjednima trudnoće svemu tome pridodao zajednički strah jer je i on nosio ožiljke neuspjelih trudnoća. Nismo se htjeli ničemu nadati dok ne vidimo srce i bili smo spremni na još jedan gubitak. A zatim napokon prvi znaci novog života i moj odlazak na bolovanje...

Najprije nam je trebalo vremena da se prilagodimo tome da smo ponovno po cijeli dan zajedno - moje radno vrijeme je od jutra do mraka i puno puta se dogodilo da si kažemo samo "dobro jutro" i "laku noć". U međuvremenu se on vratio studiranju (dok još može), pa bi po cijele dane bio sam kod kuće. A sada sam mu se napokon i ja priključila... Kako sam se smirivala zbog lijepog napretka naše mrvice, tako se otvorio prostor za novi razvoj naše veze. Ne govorim o seksu jer njega i dalje ima samo u tragovima (baš i nisam pri apetitu). Govorim o jednoj novoj dimenziji ljubavi koja nas je očito oboje oduševila. To je takva snaga prisnosti koju nisam ni poznavala... Osjećam da se promijenio i njegov pogled na svijet jer se naglo mijenja njegovo ponašanje - postaje nekako zreliji, ozbiljniji... A osjećam i da se, kao i ja, pribojava hoće li biti dobar roditelj. Sva ta razmišljanja, slatke brige i maštanja približila su nas više nego ikada. Drži me kao malo vode na dlanu, na najbolji način koji je njemu poznat, ne dozvoljava mi da se naprežem, da činim bilo što što mi nije po volji... Moram dodati da on nije jedan od onih muškaraca koji lako izražavaju emocije. Iako vrlo duboko voli i izuzetno je pouzdan, nikada nije trčkarao oko mene s cvijećem, cvrkutao mi nježne riječi... To mu nije u krvi. Ali zato je uvijek bio tu, a osobito onda kada mi je bilo najteže što mi je najviše značilo. I pravi je kućanski tip - ne u smislu papučara već uživa u uređenju doma. Ta pouzdanost mi je oduvijek bila najvažnija jer mi nikakvo cvijeće nije moglo zamijeniti sigurnu luku naše veze. Brak i obitelj su na našim ljestvicama životnih vrijednosti alfa i omega svega. Iako nismo u potpunosti tradicionalni tipovi, na brak smo se odlučili tek kad smo bili u potpunosti sigurni da to želimo, a odluka je bila prilično racionalna. Rastavu ni jedno od nas dvoje nebi moglo lako podnijeti...

Da se vratim na našu vezu - ne znam drugačiji naziv za ono što se trenutno događa nego renesansa. Nema tu više one strasne i divlje zaljubljenosti već nešto toliko dublje i toliko ljepše da je riječima naprosto neopisivo. Kada bih mogla birati između ovih osjećaja i toga da se nikada više u životu ne zaljubim, potpuno sigurno bih izabrala ovo prvo. Ma kakvi leptirići u trbuhu i grčenje mišića od prodornog pogleda i vrelog dodira! Ne može se to usporediti sa njegovim nasmješenim licem kada me probudi jer sam sva iskrivljena zaspala u fotelji - pogleda me kao da sam dijete, jednako nježno me primi za ruke i odvede u krevet... Nema toga što bi se uopće moglo mjeriti sa beskrajnom količinom malih, nježnih poljubaca ili dugim, višesatnim razgovorima. Iz dana u dan dobivam sigurne dokaze da sam dobro odabrala i da postoji nešto što se zove "srodne duše". Nema bolje osnove iz koje bi se mogao stvoriti novi život...


Post je objavljen 13.06.2006. u 03:46 sati.