Marketing
From Russia with demons
... tako... tko si ti na kraju krajeva?
Ja sam dio one sile koja vječno želi zlo, a vječno čini dobro...
Ljudi, već je ponoć, a vani je svijetlo kao u kasnije poslijepodne... Nema vampira, nečistih sila, vragova i demona, ali cijeli mi se bioritam pošemerio: spavam kada se pošteni narod kupa u znoju rada svoga, a budna sam kada su budne prijateljice noći i njihovi prijatelji
... Teturamo domom ja (magarče djeda Šimuna) i 'mojih' pet katova cimera, s podočnjacima do poda... Pijemo kamilice, topla mlijeka i spavamo sa zatamnjenim očalama, nadamo se boljem sutra i proklinjemo meridijane i paralele na kojima obitavamo.
No napokon počinjem shvaćati ono o čemu je pisao jedan suvremeni ruski pisac: da se književno znanje ovdje skuplja već samim gledanjem na peterburško kamenje. Malo snobistički orijentiran grad, možda, ali vrlo poticajan za uspavane - od pošemerenog bioritma - moždane vijuge.
Jučer sam bila u klubu na čijem ulazu masnim i velikim slovima piše: "Možemo vam - bez podastiranja dodatnog objašnjenja - zabraniti ulaz u klub." Koncert je, i unatoč tome, bio dobar. Čovjek se navikne selektivnoj percepciji i brzom zaboravu neugodnih stvari. Prije nekoliko sam tjedana doživjela da uvid u moja usta ne moraju imati samo moj zubar i liječnica opće prakse ako joj se požalim da me boli grlo: teta na ulazu mi je prvo izvadila sve što sam imala u torbi, a onda me je pitala žvačem li žvaku. Ja sam joj rekla da ne, ne žvačem žvaku, ona mi nije - sovjetski tipično - vjerovala, pa me je zamolila da joj otvorim usta i pokažem.
Okrenula sam se - možda i na peti, ne sjećam se, bila sam previše ojađena - i otišla tražiti zabavu na nekom drugom mjestu... Na stepenicama doma po kojem pljuje - i dalje - ruski student lošega tena, i po kojima kaka - i dalje - sveta ruska mačka kavene dlake.
Postoji, po Bulgakovljevome romanu Majstor i Margarita, nekoliko realnosti. Onaj tko se ne može - po potrebi i okolnostima - u pravi trenutak skloniti na pravo (izmaštano) mjesto, e, njemu se loše piše. To nema veze s merdijanima i paralelama, to je jednostavno - na bilo kojem mjestu na svijetu - tako.
U Rusiji je, u praktičnome životu, sudim po detaljima s kojima se susrećem u svakodnevici, situacija obrnuta od Goetheova citata koji sam navela na početku današnjeg zapisa... U dućanu se ne može kupiti Niveino mlijeko za tijelo, nego deminutivno - mljekeco; ne kupuje se meki sir, nego - sirčić; sve su žene, čak i 70-godišnje, devočke - djevojke; a velika je vjerojatnost da neću izaći iz maršrutke kada zamolim vozača ako mu ne kažem: "Molim vas, biste li bili dobri i zaustavili se kod...". Stječe se dojam, ovako površinski, da svatko svakome ovdje želi dobro, da ZBILJSKI ruka ruku mije... Odatle i toliko deminutiva... U praksi... moglo bi biti obrnuto...
"... tako... tko si ti na kraju krajeva?
Ja sam dio one sile koja vječno želi dobro, a vječno čini zlo..."
Možda i nisam u pravu, ali to ću znati, po svome dobrom starom običaju, tek nakon povratka u domaju... Zasad sama sebi moram vjerovati na riječ
.
Pusa najveća i najtoplija,
pipi_piaf
Post je objavljen 12.06.2006. u 23:09 sati.