Marketing
Međulogija
Promocija knjige Male žene, 2.6.2006.
Tog dana baš nam se išlo u Virje. Pogotovo u 17 sati, a program počinje u 19. Nekima od nas taj tjedan je to bilo drugi od tri puta. Ne ideš tamo godinama, a onda to nadoknadiš u tjedan dana. Svi smo htjeli ići, ali pošto u busu nije bilo dovoljno mjesta morali smo vući slamke.
Čija majka crnu vunu prede?
‘Ko će kući kratke šibice?
O tome, tko je ostao kod kuće više nikad ne govorimo jer to previše tišti slabašna srdašca onih koji nisu mogli sa nama. Od 30-tak za Virje nas je krenulo 20-tak.
Tog dana i nebo je plakalo. Nije nam se izlazilo ni na svježi zrak.
Oblaci su se nadvili nad nas kao da ih je zanimalo da li ćemo stvarno ući u bus za koji nas vežu mnoge uspomene.
Kiša nam je milila niz lice kad smo se pokušali probiti do busa, ali kao i u prošlom postu, tako i u ovom, nisu bitne vremenske prilike, već mjesto događaja.
Konačno smo se probili do prepunog busa
kroz gustu kišu kiše.
Svi smo se jedva nekud smjestili. Dobro je to da nije dugo trajalo. Kroz 20-tak minuta evo nas već na kavici u Ribićkom domu u Virju.
Oduševilo nas je to kako nam je teta barmenica složila nescafe točno onakav kakav želimo i to za 6 kn. Sad mi je jasno zašto su svi htjeli sa nama. Upamtila sam recept, pa ću vam ja složiti na fešti kod Lukija.
Došli su i oni.
Slijedi još malo čekanja,
Pa još malo,
I još malo,
I još samo mrvicu.
Ma pinkicu još samo.
Malo po malo nakupilo se mnogo.
Konačno su došli svi uzvanici koji su trebali biti prisutni i počinje ceremonija.
Sad slijedi jedan dio samo teksta, jer nije nas nitko mogao fotkati. E da je bar Dinko bio s nama da pofotka spašavanje Sabinine trzalice, Ninojeve “biSERE”, svaki ćas neki hehelj-hehelj. Sve nam je to pomoglo prebroditi 2 sata slušanja pjesmica (a kad ste tako dobra publika pročitati ću vam još koju pjesmu), kojekakvih pjevanja i sviranja (fascinirao je tip za sintom, a i bend koji se sastoji od 2 violine, harmonike (!), cimbala, bajsa (3 žice i umjesto trzalice motka) i bugarije koju je svirač morao posuđivati od našeg dede Mirka). Dočekali smo i kraj svečanog dijela. (sad opet slijede fotke).
E ipak ne, jer nas je prvo dočekala soba puna kolača, a to nije ovjekovječeno jer se nikome nije dalo žrtvovato tanjur pun kolača za fotku, pa makar ona bila i za potrebe ovog bloga.
Slijedi sjedenje ,
pijenje sokića,
neki su i stajali.
Prvo su otišli oni,
A za njima kroz kojih pola sata i mi, opet u prepuni bus.
Na putu kući smo posjetili dio onih koji su izvukli kraću šibicu da ih utješimo što nisu mogli sa nama.
Evo našeg bračiste koji se je za fotkanje pripremao punih pola sata pokušavajući sakriti tugu na svom licu. Kad nije mogao sa nama otišao je na maturalnu zabavau, gdje je utapao tugu u alkoholu i lijepim ženama.
Za kraj evo jedne pjesme iz zbirke pjesama Mala žena:
Život
Život je dar od Boga,
Čuvaj ga k’o zjenicu oka svoga!
Kratak je i umjesto da bude sladak,
Mi ga trujemo i uništavamo brzo ili polako.
Ubijamo tijelo, razum i dušu
Beznačajnim glupostima i pokvarenošću
Ovoga vremena.
Trujemo se i nestajemo u raspadanju,
A lešinari čekaju svoj pir,
Bacajući tamnu sjenu
Nad naša nemoćna i slaba tijela.
Ivka Kovačić
Četvrta logija je morala malo pričekati (opet). Nema veze, život je kratak, sve se stigne.
Post je objavljen 08.06.2006. u 11:29 sati.