***
On je alkoholičar.To je Ona tek kasnije shvatila.Što pokazuje koliko je bila cijelo to vrijeme izvan sebe, nije uspjela vidjeti što joj je ispred nosa, a tim gore što je to cijeli život doma gledala.
***
Njena Majka kupila joj je vjenčanicu već nakon dva tjedna.Nikada nije spomenula drugu mogućnost osim vjenčanja.Da li je se htjela riješiti?
***
Njegova majka, udovica, žena sa dijagnosticiranom manijom, također alkoholičarka i posesivna mama sina jedinca.Ne vidi u Njoj ništa dobro.Čak naziva rođake da ih obavijesti kako njenom sinu prijeti opasnost.
On, ljut, vječito se svađa sa majkom, ali nikad ništa ne poduzima.Čak ni kad svekrva udari svoju snahu.On i danas živi s njom.U istom stanu, bez posla, sa milostinjom koju nažica od prijatelja.Za piće.Čak i bivšu punicu pita novce.
***
Malena je došla dva mjeseca prije Njenog 20-og rođendana.Dvije godine Ona se brinula o njoj, nosila je na čuvanje od njenog 6. mjeseca života, radila preko Omaldinske.Tek je tada shvatila da je Malena Biće željno ljubavi.Bila je premlada.
On je pio i slagao makete aviona.
I ona je lagano počela cugati, tu i tamo.Pa prestala, jer je ostala opet trudna.
Kad danas razmišlja o tome, u kratko, ne prepoznaje tu osobu kao sebe.
Nakon 6 godina braka, odlazi na seminar.Prvi put njena Majka pristaje čuvati djecu.Tri dana.
Upoznaje zgodnog muškarca.Koji ne pije.Koji je razveden, ima stan ima posao.Miriše, priča i ima stav.Kasnije je shvatila glumu.Nije si postavila pitanja:zašto ga je žena ostavila?Zašto je ostavila posao, stan i sve i pobjegla u neizvjesnost?Danas joj je jasno.
***
Sjela je na rečenicu "Dođi kod mene, radi djece, bit će vam svima bolje."
Ubrzo je shvatila da to baš i nije tako, upala je u još gori pakao.Ne za sebe, nego za djecu.Nikad ih nije podnosio.Uvijek su mu smetale, ali nije imao hrabrosti niti obraza reći da odu.U stvari da one idu, jer Ona mu je trebala.Da mu bude mama.Da ga pere, hrani i čisti.I da ne priča.Da ništa ne pita.Da bude dobra žena željna seksa na njegov način i kad on hoće.čak je zove istim nadimkom kao svoju mamu i bivšu ženu.Još i danas.Nikad imenom.Kaže da ga ne može preko usta prevaliti.Ne zna razlog tome.
Sa grčem u želucu, živjela je tako dok se nije rodilo dijete.Koje je jako željela.Pa još jedno, na koje nije računala, ali je bila presretna.
On je nedugo prije rođenja drugog djeteta odlučio otići raditi van.Ne pitajući kako će se Ona snaći.Riješio je, mislio je, sve.Pobjegao od odgovornosti i obaveza.
Kad je prvi put došao doma, malena je već imala 4 mjeseca.Ona ga je čekala na vrhu stepenica sa djetetom u naručju, i onog momenta kad ga je ugledala, nešto se okrenulo u njoj.Okrenuo joj se cijeli svijet.Umrla je iznutra.
***
Njemu nije bilo po volji da mu žena radi dvokratno.Nagovarao ju je da ode kod njegova prijatelja privatnika.Poslušala je.Dala otkaz sa stalnog i predivnog radnog mjesta.Ni danas si to ne može oprostiti.
Nema posla, u nemilsoti je.Pije.Pije sve više.Da bi mogla spavati, konzumira Praxitene.Jedan odmah za dobro jutro da bi mogla funkcionirati.Pravi se pametna, kao, nitko ne vidi što radi.Svi vide, nitko ne reagira.Čak sjeda u auto u takvom stanju, vozi djecu.Ne jednom.Pije preko cijelog dana.
***
Razdoblja crnila i neisplakanih suza, od kraćih postaju sva duža.Smjenjuju se sa dobrim raspoloženjima jedno vrijeme, ali sve manje.Dolazi period posvemašnje depresije, alkohola i tableta.Razmišlja o Mostu kao jedinom rješenju.Ne živi, vegetira.
***
Traži pomoć, ide po ordinacijama, ali ne nalazi ništa.Samo kemiju, lijekove.Koji ne pomažu.
Igrom slučaja dolazi u Betaniju.
Prelama se, isplakala je sve suze nakupljene još od onog dana kad je gledala roditelje kroz ključanicu.Oprostila je Majci i Ocu.Oprostila Životu.
Zaboravila tablete i alkohol.Zahvaljujući isključivo sebi i Bogu u sebi.
***
Prestala je sa sobom nositi vrećicu dežurnih krivaca i krivih okolnosti, koje su joj upropastile život.Počela je uživati u malim stvarima.U riječima svoje djece, u njihovim osmjesima.U praćenju njihova rasta.
Sluša djecu što govore.Gleda ih.
Shvatila je puno stvari.Shvatila je možda jednim dijelom sebe.Polako upoznaje samu sebe.Ne gleda na ljude s podozrenjem, zna da svatko ima svoje razloge.
Zna da nitko nije do kraja dobar i nitko do kraja loš.
Odbacila je osjećaj krivnje.
Krivnje za svoje postupke u životu, jer zna da se sve događa sa debelim razlogom.I da svaku stvar može gledati sa više strana.Sloboda izbora.
Svaki dan nauči nešto novo.O sebi i o životu.
U tome joj nesebično pomažu neki novi ljudi.Za koje je zahvalna Bogu što ih je stvorio i poslao Njoj.
***
Uvijek su Joj govorili da je predobra i preiskrena i da je to Njena najveća mana, da to nikako ne valja.Da bi trebala biti malo pokvarenija i lošija.Nije ni pokušavala biti takva iz jednostavnog razloga što nije takva, pa bi takve promjene i nastojanja bila ravna samoubojstvu.Ubojstvu svojeg ja.
***
Ona opet ima snage.Tu i tamo padne, ali kratko.Priča sama sa sobom, ali misli da je to dobro.Smatra da vodi razgovore s Bogom.To nikome ne objašnjava, jer rijetko bi tko osim njenih novih prijatelja, anđela čuvara, shvatio.
HVALA VAM
UPDATE U 17:30
Kao što sam napomenula, teško mi je bilo otvoriti stranicu.Zbilja.Ne zato da ne bih čitala, vjerujte, to je za mene konačno zatvoreno poglavlje.Da nije, ne bih vjerovatno o tome pisala, pogotovo ne na ovakav način.Još uvijek mislim da je možda prejako, vjerovatno i je za ljude sa visoko razvijenom empatijom.Nisam htjela postići efekt rastuživanja nekoga.
Htjela sam na neki način pokazati sebe da bih druge naučila nečemu:
svi nosimo rane iz djetinjstva, netko veće, netko manje.Neka djeca - a za to je živi primjer moja sestra- stvore obrambeni mehanizam i jednostavno se ničega ne sjećaju.Istina je, jer kad danas pričamo o nekim stvarima, ona jednostavno ne može to dozvati u sjećanje, ali ne može dozvati ni veliki dio svoga djetinjstva.I inače je potpuno drugačiji karakter od mene.
Problem je kad se te rane pretvore u aveti koje ne dozvoljavaju normalno funkcioniranje.Ako ih se na vrijeme ne prepozna,što je čovjek stariji, to ga one više progone.Stvore od njega osobu sa manjkom samopouzdanja, vjere u sebe, tjeskobnoga, strašljivoga, nemoćnog da bilo što poduzme i napravi, čak i u svakodnevnom životu.Tada je sklon okrivljavati sve i svakoga, prokljinjati život i okolnosti, što su ga dovele do ovakvoga stanja.A, zapravo, u njemu samome je i problem i rješenje.Zato je dobro riješiti se aveti prošlosti na vrijeme.Probati ih prepoznati i pomoću nekoga ili nečega riješiti ih se, jer definitivno zagorčavaju život.Znam koliko je mene to sve koštalo.Ne znači da bi i nekog drugog.Nekome bi takav život pak bio put ka samouništenju.
Smatram da sam dobro prošla.Da sam se izvukla, sama, što je najljepše od svega, a usput sam i shvatila.
Istina, bilo je teško, ali za to jednostavno nema drugog puta i nitko drugi do samoga čovjeka ne može tu puno napraviti.
Danas sam u stanju prepoznati kroz neke tekstove ili razgovore s ljudima, odakle problem potječe.Ako nekog interesira, ako je plodno tlo za savjet na temelju osobnog iskustva, onda mu ga rado dam.Savjet se obično sastoji od blagih riječi, od suosjećanja, ali ne i sažaljenja.Sažaljenje je u cijeloj toj priči najmanje potrebno, jer ne daje čovjeku prostora za inat i poduzimanje nečega.Za dokazivanje sebi da može i mora jedino sam iznijeti svoj križ.
Unatoč svemu, ja sam sretna.Ne mogu objasniti zašto, tu i tamo vrisnem kad me iznerviraju i dovedu do ruba živaca, ali to je sve kratkoga daha.U glavnom, sretna sam.Volim reći da mi nikad nije bilo gore, što se tiče objektivnih okolnosti, a da mi nikad nije bilo bolje.Vjerovatno su i godine učinile svoje.Nisu neke velike sad, baš, ali dosta se iskustva skupilo.Uvijek kad razmišljam o tome koliko je kome teško, znam da je sreća čovjekova što osjeća samo svoju sreću i nesreću, jer da mora još proživljavati i tuđu, ne bi dobro prošao.
I uvijek pomislim na to kako su moje muke tako male i mizerne u donosu na jad i nevolju ostatka svijeta.Dovoljno je okrenuti se oko sebe.
Ali zato bih voljela svim ljudima koji toga nisu svjesni, pokazati koliko je život lijep.U svim svojim bojama i oblicima.Svugdje oko nas.
I neću više pisati ovako.Poglavlje završeno.Idemo dalje u normalnom tonu.
I molim Vas, ako je nekoga previše dirnulo ovo moje piskaranje, neka samo pomisli kako je sada sve ok, i da je to jedna priča sa sretnim završetkom. I da je svatko od vas na neki način, bar malo doprinjeo tome da završetak i bude takav.
Post je objavljen 07.06.2006. u 13:10 sati.