Kad je došla na posao, koji je već neko vrijeme honorarno obavljala, gospodu Gladis je na stolu već čekala uobičajena šalica kave. Otpila je gutljaj. Bljak!
I izraz njezina lica bio je više nego slikovit. Uto zazvoni telefon. Muški glas s druge strane žice pitao je:
- Jeste li primijetili da smo zamijenili prijašnju kavu?
- Jesam, no voljela bih da ju vratite.
- Što fali ovoj novoj?
- Preslana je.
- Kako to mislite?
- Pravi otrov!
- Ali, mnogi ljudi kažu kako je izvrsna.
- Onda oni sigurno nisu prije toga probali pravu kavu.
- Mogu li doći do vas da porazgovaramo?
- Možete, rado bih vam ju sasula u usta, pa da vidite kakva je.
- Znači, ne pristajete u našoj reklamnoj kampanji reći kako je ova kava nešto posebno?
- Dakako da je jaaako posebna. Vrlo ću rado umjesto vas reći da je kava toliko posebna da će svakome tko je proba postati od nje zlo.
- Zar je ne biste još jednom probali?
- Ma, ne bih ju još jednom ni pomirisala.
Ovo je tek epizoda američke Skrivene kamere.
U kavu je, naime, umjesto šećera bila stavljena – sol!
Druge su žrtve poslušno – hvalile kavu.
Iz knjige: A što biste vi učinili?
Majda Rijavec - Dubravka Miljkovic
Post je objavljen 07.06.2006. u 09:18 sati.