4:30 – buđenje popraćeno osjećajem nevoljkosti koje, ubrzo nakon dolaženja k svijesti, prelazi u uzbuđenje. Idemo u ŠOPING!! Jesem ti miša!!!
Majka u šlafroku reže žemljice i fila ih sa parizerom, sirom i paprikom, dok pater familijas umornog pogleda, rezignirano gleda u šalicu kave i pita se koji mu je kurac trebalo to da si razjebe subotu…. Pubertetom ubijena kćer je već spremna, pogleda uperena u podugački popis stvari koje joj nužno trebaju i onih koje joj trebaju još nužnije. Prištavi sinčić razmišlja o autiću na daljinski koji mu je obećan još prošle godine ali ga mori želja za digitalnim satom koji je njegov naj-frend dobio za imendan.
5:00 - Potrpavši devize u donji veš, provjerivši da li svi imaju pasoše te podsjetivši majku da ne zaboravi uzeti slamčice za piti sokove, vesela se ekipica potrpa u obiteljsku limariju i kreče vija Osterajh.
7:00 – Nakon drndanja po jednoj od najgorih cesata ikad, slijede prvi šokovi koji potresaju malu obiteljsku zajednicu: granica. Mrsko ime Šentilj je već pomalo dobilo status psovke, a spasio ga je onaj dvosatni incident sa tenkom u Sloveniji, čime je naznačeno povećanje broja graničnih prelaza do milog i dragog Graca. Uvjerivši se da ne djelujemo kao albanski prebjezi, ustaški poglavnici ili gastarbajterski šljam koji treba jebat, carinik bi preko kurca mahnuo rukom da više prođemo jer, kao stvaramo gužvu. No, mislim….
8:00 - Prva stanica: Lajbnic! Slikopisno austrijsko selo u kojemu je danas Rojsvo "Ko je jamio – jamio je" najčešća fraza koja se ponavlja po onim njihovim niš-koristi birtijama u kojima je glava kuće pokušavao dobiti kafe-mit-milk da se proba smiriti prije ludnice koja mu slijedi. Drugarica majka bi redovito odbijala popiti išta, jer, pod jedan, nisu došli na izlet i pod dva, radije će baki Miciki kupiti Mocart kugle za te novce. Dječica za to vrijeme srču fantu iz LIMENKE koju potom skrivaju u jaknu kao suvenir.
8:15 – Dućani su otvoreni već 15 minuta! Obitelj se dijeli u dvije operativne skupine po spolovima. Ženski dio upućuje se u potragu za cipelama koje je frendica iz ulice kupila u Trstu ali misli da ih ima i ovdje. Muški dio ekipe zaklinje se da će potražiti tenisice za malog i jaknicu, jer dolazi zima.
Žene su skupljači. Teorija ženskog šopinga se sastoji u tome da potrpaju pola dučana u one mikro- košarice, svaki ajtm uzmu u krivoj boji i krive veličine i onda stanu u beskonačan red za garderobu. Muškarac, ili bolje frendica ali i ona čeka u redu, u toj situaciji služe kao teklić koji po dućanu mahnito traži istu majicu ali druge boje i manju, hlače bez one crte i svjetlije i vestu bez dolčovita kragne i na kopčanje. U tim nastojanjima sa prodavačicama uspostavlja poseban odnos mržnje iz ovisnosti. "Smooool" uzrujano pokazuje muškarac na krasnu večernju haljinicu "abaaaa, mit ciferšlus!!!" Prodavačica ga gleda, blago teleći, sa malim podsmjehom i sliježe ramenima da ga ne razumije. Kuja gestapovska!! Probavanje donesenog ulova u onu zaparenu buksu od garderobe je pak poseban doživljaj. "Kak mi stoji?" Dobro, super, odlično, krasno, izvrsno, ko saliveno, paše ti na hlače/cipele/jaknu, neki su od ponuđenih odgovora. Da se razumijemo! Vaše mišljenje je potpuno irelevantno i nevažno. Bitno je samo da ispuštate neke zvukove i u džepu molite krunicu da se čim prije odluči jer vas gomila kandidatkinja za garderobu već mrko gleda kad peti put krećete u potragu za zamjenskim artiklima.
12:00 – pauza za gablec! Mama vadi sendviče koji smrde na kilometar i sokove u tetrapaku koji su se uparili do temperature ključanja. Dječica sa užitkom cmaču zalogaje koje ispiru sokom, a dragi roditelji postrani vode ispodglasnu polemiku da li maloj baš treba ta majica u kojoj izgleda ko lučka kurva i nije li im puna kuća bušilica i za što mu to uopće treba?
12:15 – polazak za Grac! A u Gracu Kastendeler! "Nama" na sto katova! Raj za socijalističku čeljad gladnu kapitalističkog sjaja i glamura. Danas znamo da je to, ipak, samo robna kuća. No tko je tada mogao odoliti ljubačastim čokoladicama, šarenim limenkama sumnjivog gaziranog sadržaja, i općenito svemu šarenom što je bilo poslagano po policama. Kazići sa dve kazete, videi sa četiri glave, sauger a nije končar, pegla a nije gorenje. Pa ti odoli!
Muškarac za svoj šoping ima cijelih pola sata jer još moraju u I-K-E-U. Žena već zna što mu treba i što mu paše pa je upotreba mozga isključena. Probavanje se svodi na naslanjanje odjeće na tijelo i odokativno procjenjivanje moguće veličine. Po povratku kući, majica će biti dobra i za po doma, hlače će biti dobre za na viksi kad kosi travu, a košulju će pokloniti starom za rođendan jer on nosi taj broj. Mala satisfakcija za muški ego dolazi u Ikei. Među tim silnim daskama muškarac osjeća onu primarnu želju za piljenjem i brušenjem tei sa zadovoljstvom može zaključiti da, on, sve to može i sam napraviti. Eskivirajući kuhinje i dječje sobice, bacajući se na svaki krevet i trosjed po putu muškarca očekuje konačan udarac među mirišljavim svijećama i šarenim kamenčićima koje treba spariti sa ukrasnom vazom koja ide na ukrasni stolić. Tako ukrašen u vrijednosti bolje ubodne pile sa nastavkom za cirkular muškarac, uz duboki uzdah staje u red na blagajni dok ona još malo prošvrlja okolo i pokušava se sjetiti gdje je onaj šalter za melverštojer i di su pasoši…..
16:00 – Vrijeme je za povratak. Sve što se može obući na sebe – oblači se. Sitni dječarac poprima konstituciju Hulka, a kćerkica izgleda ko ona cigančad što prosi po ulicama obučena u 6 slojeva odječe. Otac se pita koji mu je to kurac trebalo, a majka zdvaja nad sudbinom na carini. Pomalo u grču, ali ipak pozitivno raspoloženi, kreću put domovine.
Vrijeme je za rekapitulaciju. Vade se računi. Neupitnost potrebe za smeđim sakoićem ostaje uklesana u kamen jer toga nema doma nigdje za kupit, a cipele su fakat kvalitetne i jasno je da toliko koštaju. A i ti si valjda možeš priuštiti kvalitetan dvd plejer/rekorder sa rds funkcijom. Pas mater!
Na granici se prate carinikovi postupci na žrtvama koje su stigle prije. "Otvara svaki drugi gepek" zaključuje mater, a otac pokušava dokučiti da li su oni par ili nepar, a tek na pola shvača da to nema nikakve veze i da koji miu je to kurac trebalo. Na pitanje da li ima što za prijaviti odgovara da – nema i moli svetog iliju da ova njegova ne izvali neku glupost tipa – Samo špeceraj gospon cariiiniiik!!! Ovaj valjda čita očaj u očima hranitelja prosječne obiteljske zajednice i pušta ih da prođu.
19:00 – Otac baulja natovaren vrećicama špeceraja za slijedeća dva mjeseca i u mislima vidi čašu sa viskijem koji je iskamčio na račun blagoslova kupovine miksera-multipraktika. Kćer zaposjeda telefonsku liniju predajući iscrpan izvještaj svakoj od 18 najboljih frendica nadajući se da ove zelene od zavisti nad njezinim novim šosićem, sin zaključuje da nema baterija za robota-dizalicu, a majka zadovoljno slaže kobasice, sir i viršle u frižider i razmišlja kako je baš lijepo kad obitelj ode zajedno na izlet…. pa makar i u šoping