Marketing
Priča o nekom drugom petlu...
O sebi mislim da sam vrlo iskren covijek... naivno iskren. 
Bar mislio sam tako, dok nisam stigao u ovu blog scenu. Postepeno sam skuzio da ipak mozda nije to najtocnije. Posjetio sam suvise blogova iskrenih i “iskrenih” ljudi. I moja iskrenost se izgubila u moru iskrenosti blogovske zajednice. 
Ali jos uvijek je tu... 
citajte!
Nije bilo uvijek tako, priznajem... nema andjela na svijetu. 
Bio sam ja tako, samosvoje dete, nisam se jos dokopao do razloga, ali uglavnom, nista preteranog nisam bio... Nisam poznao srama, ni ponosa, nista puno toga... nije me bas brigalo. Hodao sam u skolu, da osnovnu skolu, i nije me dosta briga izvan toga... 
sta djevojke, ma daj, nije to za mene... kad sad tako pogledam moram si priznat, da se emocionalni razvoj kod mene poceo dosta pozno, mnogo kasnije u zivotu... Prirodne nauke su me nekako zanimale... otiso sam na neka utakmicenja... 
i bio dobar. Ucitelji su me hvalili, cestitali mi uspjehom... pred svima... kad sam nesto drugacije uradio su me branili... i nekog vraga, cak i oni koji su ucili stvari koje mi bas nisu bile bliski (i posledicno nit nisam bio dobar) su me gledali kroz tu prizmu... Cesto sam zavrsio bolje nego ako bi mi sudili posteno... I podigo se mi rep. Sad sam najbolji, svi to znaju. Hodao sam podignutom glavom, bio sam ja glavni kokot u skoli... bar u skoli. I ne, nisam imao dosta prijatelja... zapravo, nisam jih imao uopste, bar u smislu kojim sada dojmujem prijatelje... bio sam sam sebi dovoljan.
Dodje tako srednja skola. Eh, vise ili manje isti ljudi oko mene... isti grad, ista generacija... da i profesori su vec unaprijed culi za mene. 
Maleno je bilo to nase misto... Bio sam pun samog sebe. Sve mi je bilo lako. Skoro sve. Prvi ispit predmjeta X sam propustio, bio sam negdje pa nisam mogao pisat... Sledeci sat ucitelj vec donije teste nazad. Pola razreda 1, dvojica dobije 3 i svi ostali 2! Masaker. Kaze mi neka djevojka koja me je konstantno pobjedivala na utakmicenjima prije, “Znas, i ti bi lose pisao kad bi dosao...” A ja se joj smijem. Nak, meni se ne moze desit da bi ove lake stvari tako lose pisao... Moje samopouzdanje nije imalo granice. Dodje sledjeci test, dva tjedna kasnije... Ista prica. Isti proporsi... Pola jedinic, skoro pola 2, dvije 3-ke, i jedna 5. Moja! 
Uciteljica u tom razredu je bila bas sirova... Trazila je od svakoga da glasno kaze svoju ocjenu, kad jih upisivala u knjigu... Kad sam ja rekao “5” studenti u razredu su se glasno smijali... 
toliko jim to bilo izuzetno. Dobro, sad znate koje su mi grudi dojile aroganciju. 
Bio sam ja kokut na vrhu gnoja... I tako sam ostao do konca srednje... Djevojke me nisu zanimale... ni malo. Zao. Neke su se cak zatrapale u mene... jadnice... nisam jih sljivio 5%. 
Zamislite, bila je jedna cura... s kojom smo bili prijatelji, cesto se zezali zajedno,... i jednom tako kazem neki drugarici, malo iz dosade, malo iz zezancije, da se mi zapravo ova cura jako svidja ali da ji se ne usudim priznat... to sam rekao tako konspirativno, ali daleko od nacina za kojeg sam ja vjerovao da je uvjerljiv... I gledaj, poslije nekoliko vrijemena ova djevojka sve isprica doticnoj curi. Mislim, to je i bio moj namjen... ali ne da mi vjeruje... ali ipak se je to desilo. Dodje mi pitajuci dali je istina... dali sam stvarno mislio. Ja sam bio prakticno sokiran da je vjerovala ovi zezanciji i nastavim pretvaranje... cisto tako sto me je ljutila ova absurna situacija... kazem ji da ne znam, da moram jos razmislit... I ona mi odgovori, “javi mi, kad se budes odlucio”. A ja se naravno nisam nista odlucio... i posto sam bio razocaran, zamislite razocaran(!!!), 
sto je pala na taku “glupu” foru, ji nisam nista rekao... i ona je prestala pricat sa mnom... Dobro, poslije nekoliko vremena se je smirila, vjerovatno kad je skuzila da sam se ipak samo zezao... ali videlo se joj da je bila dosta tuzna. Znate, toga si tada nisam interpretirao kao povrijedu... moja razlaga je bila: ako nije skuzila “sale” sama si je kriva... Prosle su godine, i pricam tako sa nekom trecom drugaricom iz skole... Pita me: “Dali ona (doticna) uopce jos prica s tobom?”... “Da, pa znasto?” ji se cudim... “Pa ti si je bezobrazno povrijedio tada...”
Post je objavljen 06.06.2006. u 00:04 sati.