Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/urlmogbloga

Marketing

Bliski susret sa zmijom...

Strah od zmija se moze podijeliti na razumni strah od zmijskog ugriza, popratnog bola i mogucih posljedica i na onaj drugi puno jaci, od kojeg mi se i sad tijelo jezi, a u susretu sa zmijom i oduzima...iskonski strah...eek

Nisam puno o tome citala, al poprilicno mi je zanimljiva psiholoska pozadina cijele price.

Nedavno sam gledala prelijepi zapadno korejski film o zen budizmu, u kojem se u jednom trenutku mali ucenik igra sa zmijicom. Pitam se koliko je stvarno strah od zmija manje prisutan kod obicnog covjeka u egzoticnim, nama uglavnom istocnim zemljama i zasto?

Sto je to sto ulijeva takav strah prema zmijama kod nas "zapadnjaka"?
Potpuno nerazumijevanje i nepoznavanje te zivotinje sigurno doprinosi strahu, no osobno smatram da ljudsko bice u svemu oko sebe, a ponajvise u zivotinjama, ali i ostalim prirodnim pojavnim oblicima i konacno u komunikaciji s prirodom projicira uvijek sebe i kroz to svoje poimanje dobra i zla, lijepog i ruznog, simpaticnog i zastrasujuceg...

Tako su nam na primjer smijesne upravo one zivotinje koje na neki nacin mozemo najlakse usporediti sa sobom, jer njihove grimase, glave, noge, ruke, pokreti i slicno su na neki nacin iskrivljena slika nas samih...ali ipak nesto sto mozemo "pojmiti".

Zmiju je tesko "pojmiti", usporediti s nama, dok guster bar ima ruke i noge :)
Tesko je znati sto zmija misli i osjeca.

Ne zelim ovdje prezentirati nekakvu predrasudu prema toj zivotinji, niposto, nego inspirirana nedavnim susretom, razmisljam o tom specificnom strahu i osjecaju nemoci i jeze, zapravo iskreno pisem iz perspektive "obicnog" strasljivca od zmija...

DAKLE NEDAVNO sam imala bliski susret sa zmijom, hvala Bogu bila je to mala zmija, ne razumijem se u zmije pa ne znam da li je bas bila dijete ili vec tinejšerka, al novorodjence sigurno nije bila.burninmad

Lezala sam na sljuncanoj plazi, nakon prvog ovogodisnjeg brckanja u moru, tonula u polusan lezeci na trbuhu s rukama isprepletenim ispod glave i osjetila sam da mi nesto migolji po goloj kozi dekoltea, vrlo cudan osjecaj od kojeg sam poskocila, i prije nego sto su mi oci ispale od cuda i straha, ugledala sam na rucniku smotuljak necega, za sto sam vrlo zacudjujucim prisustvom ikakvog mentalnog procesa uspjela zakljuciti da taj smotuljak necega nema nogu i da onda vjerojatno, a ni sigurno nije guster, nego ZMIJAAAAAblabla

I tako sam pocela pricati sama sa sobom i kao upravljati situacijom, sve to u stanju soka dok je zmija polako odlazila, u ispravnom smjeru, natrag prema travi, od kud je vjerojatno i dosla...

I dalje u stanju soka ispricala sam isto sestri i ostatku obitelji, koji su se naravno zgrozili i naravno moja sestra je to iskustvo odmah projicirala na sebe i odmah izjavila da bi ona ostala skamenjena i oduzeta na tom rucniku..

Da mi je netko rekao da cu to prozivjeti, pala bi u nesvjest pri samoj pomisli, a onda to prezivis stojicki i zacudjujuce hrabro, al sto vise vrijeme prolazi, strah od zmija ne prolazi, mozda se malo smanjila misterija od susretna s nepoznatom, ali ne i strah...



Post je objavljen 05.06.2006. u 13:20 sati.