Uvijek sam bio protivnik mješanja toga. Poslovno je poslovno, privatno je privatno; ne unositi emocije u posao, ne se vezati za ljude na poslu....no šljivi ga! Svi smo mi ljudi. da bi uspjeli moramo biti tim, potpomagati se, biti jedni uz druge - dakle, baš i nije moguće izbaciti emocije iz posla i ne stvarati dublje veze sa ljudima sa kojima radiš...
Trebao je to biti super vikend! jedan dan podijeljen sa ljudima sa posla - zafrkancija, druženje, opuštanje i NE poslovne teme; drugi dan je trebao biti za privetno druženje, feštanje, torte, i slično.... no došla je kiša! Zapravo nije došla taj dan; došla je cijeli tjedan.
Naravno, prvi dan se prebacio na drugi i moj dobro isplanirani vikend je postao kaotičan - gdje ići.... Odabrao sam privatno! Ne žalim zbog toga; čovjek mora donositi odluke no sad se pitam što mi to zapravo govori?!
Ne, ne pitam se ovo zato kaj me muči kako će ekipa s posla gledati na moju odluku - ovo se pitam jer u zadnje vrijeme preispitujem svoje kriterije, vrijednosti u životu, svoja stremljenja.... Sve više dolazim do zaključka da unatoč onoj karijerističkoj crti u meni, dubina mene samog puno više polaže na privatne aspekte života. Znao sam to i prije no sad polako osvješćujem to!
Post je objavljen 04.06.2006. u 20:46 sati.