Mozda mi ne odgovaraju
ove hladne kise,
a i nebo nije isto.
Jedno sam tek stablo
ubaceno u klimavi okvir od svile,
sto i dok trune
pljuje po cemu stigne.
Uz mene jedan cvijet
sto mirisno opija
i osvaja svijet,
urezano srce sto
na grudima mojim
kao klupa u parku
ceka...
proljece zivota
da procvjeta.
Z.D.
Post je objavljen 04.06.2006. u 13:47 sati.