Zvijezde su na nebu pjevale,
i onda kad se približavala noć.
Korakom laganim
za brijeg su se spuštale,
i njihov je korak odzvanjao
u cipelama od staklenog vjetra.
Glas im je drhtao kao vjetrenjača,
a onda zlatni plašt po nebu se prosuo.
I gle!!! mjesec je tromo ušetao….
zapeo bi, stao… i zlatni sjaj na zemlju prosuo.
Nigdje glasa više se ne ćuti,
sve spava, sve drijema i, nad gradom
vlada nebeski mir,
sav od zlata treperi i bliješti
Zlatni grad.