Definicija prijateljstva. Nema je! Nema. Dobro, možda ima, ali nisam imala potrebu tražiti je tamo po knjižurinama. Nisam jer znam da je to samo definicija. Pravo značenje mrtvog slova na papiru.
S druge strane dalo bi se debatirati kaj je to prijateljstvo. Jel to uopće postoji ili smo to mi ljudi izmislili da bi nam rječnik bio bogatiji?!
Ja nekako baš i ne vjerujem u prijateljstvo. Ne u ono bezuvjetno. Ne nakon nekih promašaja! Vjerujem da sam sebi možeš biti najbolji prijatelj i najgori neprijatelj. Ovisno o situaciji i psihičkom stanju. Mislim si, kaj to jedno prijateljstvo mora sadržavati i kojih se normi treba držati?! Je li to odanost? Je li to možda da se tajne čuvaju? Da ljudi ne odaju ono kaj si s nekim podijelio? Da se ne prepričavaju neke stvari s X osobama? Da je ono što si obećao svetinja? Da je prijatelj tu kad nam treba? Da nas ne može ostaviti samo zato jer mu/njoj se više ne da? Da plješće našim uspjesima i pruži nam ruku kada smo na dnu? Da me voli i poštuje? Da je uz mene bez obzira na sve? Da je prijatelj? Da i ja izvršavam i držim se svega navedenog? To bi trebalo biti prijateljstvo. Možda.
E sad, tko ispuni sve ove uvjete on je prijatelj? Bojim se da je to teško. Ma, da se ispuni i pola toga je gotovo jednako tome da Hrvatska uđe u EU (i to 2009.)! Čak i meni koja je razočarana i u samu definiciju prijateljstva! Meni koja sam, kada se radi o pravom prijateljstvu, vječno odani prijatelj. Ja se dam maksimalno i zauvijek. I svaki put nayebem (pardonček)!
U prijateljstvu nema sebičnosti, a to je nešto čega se zapravo ne možemo odreći (čak ni da hoćemo- a nećemo)! Uvijek ti je do nekoga malo više stalo nego do onog drugog. Čim nam život sjedne na vrat zabijamo nož u leđa! Netko nama, mi njima! Začarani krug!
Riječ više ništa ne vrijedi!
A opet… tu sam srela toliko predivnih ljudi. Gledam u Holina slova kada se sretnemo u isto vrijeme na netu i smiješno mi je. Onako, sretna sam! Naši razgovori i tipkanje se toliko isprepliće da više ne znaš tko je što pitao i tko je na koje pitanje odgovorio. S njom raspravljam o onim stvarima koje ne bih nikoga pitala. Smijem se i plješćem onome što ona predstavlja i ona istu vibru usmjerava prema meni. Kako si se samo slatko nasmijala na onu foru o državi! Neopisivo! Vakuumica me isto tako iznenadila u milion navrata da sam svakoga puta pomislila: čime sam zaslužila takvu pažnju?! Molly je priča za sebe. Ona to dobro zna. Ne moram previše objašnjavati. Ma, svi ste mi tu dragi. I previše! Da nema vas, ne bi bilo ni mene u ovim prostranstvima. Naše riječi nas zadržavaju tu. Tako ja želim vjerovati.
Ovaj post zapravo nije posvećen blogerima. Ovaj post nije posvećen nikome. Ovaj post je usmjeren stvarnom svijetu. Svijetu u koji sam razočarana. Po tisućiti put. I nikako da naučim! A prošla sam već to i tu priču znam napamet. I uvijek se opečem. Uvijek je vrhunac priče isti, a rasplet bolan ili manje bolan. Nevjerica. Ja sam nepopravljivi naivac. Zaljubljenik u, ko fol, iskrenu riječ. Nema toga. Uvijek na kraju ostaneš sam, glave uprte u pod s dlanovima koji prekrivaju lice.
Nas žene spašava jedna sitnica: instinktivno znamo kada će nešto umrijeti i kada će se nešto roditi. Znamo kako otići i… kada otići.
Čovjek ipak živi sam…i ne mogu nam svi biti prijatelji... To je nešto što ću morati naučiti prihvaćati.
I da, zaboravih jednu malu sitnicu, a zapravo veliku stvar. Tu negdje pod ovim nebom živi osoba koja je bezuvjetno moj prijatelj. i ja njezin. Spojila nas je jedna malena stvar nakon toliko godina netrpeljivosti i pubertetskog isfuravanja. Istina, otišle smo iz jednog grada u dvije sasvim različite sredine. Komunikacija se prorijedila iako smo si obećale da se to neće desiti, ali život je takav. No, ona dobro zna da sam tu svaki trenutak koji odabere. Ponekada prođu tjedni da se ne čujemo, ali znamo čini broj okrenuti kada zagusti ili kad imamo blesave nalete sreće. Ja znam njezine najdublje tajne. Ona moje. I čuvamo ih kao da su najdragocijenije na svijetu. Znamo poštovati dogovor i bez imalo ustezanja reći: Daj, prestani! Stvarno nije u redu! Pa di ti je bila pamet?! Sredi se!
Najljepše i najgore trenutke smo progurale zajedno bez fizičkog držanja za ruku, ali smo znale da jedna drugoj nećemo dopustiti pad! Obrisati nečije suze i razvuči najblesaviji osmijeh na svijetu...to je ono u čemu smo najbolje, najiskrenije i vječne... Draga moja, gdje god sad bila, hvala ti!
p.s. ipak sam kasnije provjerila: prijatelj- blizak poznanik s kojim se u druženju njeguju poštovanje, povjerenje i ljubav. POznato?!
Post je objavljen 02.06.2006. u 15:10 sati.