U prvom razredu srednje škole nastavnik engleskoga svakom je učeniku dao popis misli i izjava koje su napisali drugi učenici, a mi smo dobili zadaću da napišemo sastav na temelju jedne od njih. Sa sedamnaest godina počela sam se pitati o mnogim stvarima pa sam odabrala izreku :
'' Pitam se zašto su stvari takve kakve jesu?''
Te sam noći u obliku priče napisala sva pitanja o životu koja su me mučila. Shvatila sam da je na mnoga od njih teško odgovoriti, dok se na neka možda uopće ne može odgovoriti. Kad sam predala zadaću, bojala sam se da ću dobiti lošu ocjenu jer nisam odgovorila na pitanje '' Pitam se zašto su stvari takve kakve jesu ?'' Nisam imala odgovor. Napisala sam samo pitanja.
Sljedećeg me dana gospodin Reynolds pozvao pred ploču i zamolio da drugim učenicima pročitam svoju priču. Dao mi je zadaću i sjeo u posljednju klupu. Učenici su se smirili kad sam počela čitati svoj sastav:
Mama, tata .... zašto?
Mama, zašto su ruže crvene?
Mama, zašto je trava zelena, a nebo plavo?
Zašto pauk ima mrežu, a ne kuću?
Tata, zašto se ne smijem igrati s tvojim alatom?
Profesore, zašto moram čitati?
Majko, zašto ne mogu ići na ples našminkanih usana?
Tata, zašto ne smijem ostati vani do ponoći? Druga djeca smiju.
Majko, zašto me mrziš?
Tata, zašto se ne sviđam momcima?
Zašto moram biti tako mršava?
Zašto moram nositi kopče za zube i naočale?
Zašto moram imati šesnaest godina?
Mama, zašto moram maturirati?
Tata, zašto moram odrasti?
Mama i tata, zašto moram umrijeti?
Mama, zašto mi češće ne pišeš?
Tata, zašto mi nedostaju stari prijatelji? T
ata, zašto me toliko voliš?
Tata, zašto me maziš? Tvoja djevojčica raste.
Mama, zašto me ne posjećuješ?
Mama, zašto je teško steći nove prijatelje?
Tata, zašto mi nedostaje dom?
Tata, zašto mi od njegova pogleda poskoči srce?
Mama, zašto mi noge drhte kad začujem njegov glas? Mama, zašto je '' biti zaljubljen '' najdivniji osjećaj na svijetu?
Tata, zašto ne voliš kad vam kažem '' starci ''?
Majko, zašto malo dijete tako čvrsto hvata moj prst?
Majko, zašto oni moraju odrasti?
Tata, zašto oni moraju umrijeti?
Zašto će mene morati zvati '' baka ''?
Mama, tata, zašto ste me morali ostaviti?
Trebam vas!
Zašto prolazi moja mladost?
Zašto se na mom licu ocrtava svaki osmijeh koji sam podarila prijatelju ili neznancu?
Zašto moja kosa ima srebrni sjaj?
Zašto mi ruke drhte kad se sagnem ubrati cvijet?
Bože, zašto su ruže crvene?
Po završetku priče moj se pogled sreo s pogledom gospodina Reynoldsa i tad sam vidjela kako mu suza polagano klizi niz obraz. Tada sam shvatila da se život ne sastoji samo od odgovora koje dobivamo već i od pitanja koja postavljamo.
Christy Carter Koski
Post je objavljen 01.06.2006. u 09:57 sati.