RAGLED NICA IZ ZAGREBA
Zagreb znači
nisam te takvim zamišljao
mnogo si mi slađi druže neg što priče kruže
i poveliki-mal se ne izgubih u tvojim
sokacima
otmjene su ti geste i poravnati reveri
nema sumnje paziš na stajling
kao fina mala mamina maza(može joj se)
čak su i tramvaji ti plavi stilizovani
svaka čast na učtivosti al ponekad
poželi(m) avanturu neočekivanost
očekivano podsječaš me na nekoliko
gradova-od AustroUgara puno tragova
ima neke pitomosti u tebi
kao u Novom Sadu kao u usamljenom
vinogradu(vinogradu?)
vinom ljupkosti me nudiš
ne odolijevam
na dan si moguće ljepši no na godinu
al takve su i neke žene to ti je
što ti je
nemaš zašto da
stidiš se
Evo pjesmice u kojoj ne sumiram sva svoja iskustva jer,
priznajem, bilo je uzbudljivo tih dva dne ON THE ROAD,
posebice na kolodvorima zagrebačkim,dok sam nekim
matematickim proračunima pokuđavao utvrditi kako da
se vratim kući.Dobro de vratio sam se,al nakon peripetije...
Počelo je zvucima glavnih džada grada,
probudih se u hostelu i hop-bijah sred
centra samoga,iznenadi me kišica(ona uvijek iznenadi),
stajao sam u ulici Petrinjskoj,skriven u nekom ulazu i
posmatrao prolaznike kako hitaju na posao,opušteno,
nemah nikakvih obaveza,nisam žurio,samo sam zurio...ž
Baterijama mi bješe prazna,kretoh da pronadjem po knjizarama
-nije mi se dalo po buticima- nekog ko ima Sony Ericson(kod mene je k700i) al
sam se silno namučio,ljubazne prodavačice nudile su mi baterije Nokie i Simensa,
nikada prave baterije-ni riječi-kada zatreba,što me natjera da odem u THE FIRMU
i zamolim za uslugu...Pomogao mi je službenik T_Coma
tako što mi pripuni baterijicu i omogući da pronadjem broj par persona:
al eto nove komplikacije-Bućimir radi po cijeli dan i nije bio u prilici da pauzira,
al zato sretoh se s Celeste na Britanskom trgu i raspričasmo se.
Prepoznala me je odmah,ne znam samo kako,ja nemam baš osjećaj da pamtim
lica a fora je što ona nikad nije vidjela moju fotografiju...
Bilo je ugodno i nisam imao osjećaj da se srećem sa strancem-to je bilo moje prvo
sretanje na slijepo(ne samo s blogerima)...Pošto pomenusmo Klovićeve dvore,produzih uspinjačom,požurih da pogledam Van Goga i majstore haške školice...
Kortasar se ne bi oduševio al ja se nisam pokajao,pogled odozgo predočio
mi je veličinu Zagreba,po slatkom,tada već sunčanom danu... izložba me nije
oborila s nogu al nije ni da nisam uživao,neki su majstori malo veći majstori u odnosu
na neke druge majstore,o majstorstvu ne treba trošiti riječi,par slika Van Goga i nisu bile meni najfascinantnije sve u svemu ljupka tura,fine,šutljive hostese i neki delikatni osjećaj posebnosti
u tim precizno osvjetljenim prostorijama,punim krava,pašnjaka i uopšte- pejzaža
(ne žalim sto sam se tako dugo zadržao)...
Napolju me jačina Sunca iznenadi,Sunce zna tako ponekad da pobenavi,prošetao sam duž ulice Ilice,obišao par radnji i uputio se na,najprije autobusku stanicu.
Nisam više imao dovoljno love za avion,50 eura tek,računah dovoljno za povratak...
(Rekoh li da Zaljubih se u plave tramvaje:najljepši su na svijetu,za mene koji svijet nisam obišao)
Na stanici me dočeka surprise-zakasnio sam,sledeći bus gre tek za 4 ure.
Bilo je nekoliko varijanti:da odem vozom do Splita,pa iz Splita busom,da idem za Novi Sad il Beograd direktno pa otuda(sutra,nakon odmora u stanu) avionom do Tivta(snašo bi se za lovu),al ništa se nije poklapalo,čak su vozovi vozili(vlakovi se poVLAČILI) do nekog mjesta pa se presjedalo u
autobuse,nisam se htio drndati,a pošto nije bilo ni direktne linije do Beograda do uveče,
prošetah se do onog podzemnog prolaza,do tržnog centra kraj autobuske...
iznenadi me reporterka TV Znekim frfljavim pitanjem,uljudno odgovorih,bilo mi je žao
što niko ne želi da joj pomogne anketicu da snimi(jadnica)...
Klopa dobra je i skupa,čini mi se skuplja no u CG,jeo sam sam salatu od piletine i odmjeravao curice:slatke su zaista,ima neke damske odmjerenosti u njima,i nisu u toj mjeri uniformisane i prešminkane,kao Beogradjanke,šminkerke.Ali te koje su ISTE,IDENTICNE su na svim meridijanima,
uvjerih se docnije na trgu Bana,gdje sam još malko gluvario čekajuci bezbrižno smiraj dana
(umorih se,bolan, od razgledanja)...
Kad je bus krenuo ka Dubrovniku,fascinirala me je činjenica da idemo preko Mostara
(zar nema JEBENIH direktnih vožnji do Dubrovnika,ne kapiram-još uvijek!),naputaovao sam se i
prešao mislim 8 graničnih prelaza (dok se drug Tito prevrtao u grobu-mauzoleju)...
KONAČNO stigoh,prilično iscrpljen,u Budvu.
Bilo je lijepo,šteta samo tolikih para pomislih,al FUCK THE MONEY kad avantura je
uspjela:koncert za pamćenje,upoznavanje sa Sem Beam-om,razgledanje Zagreba,
Van Gog in vivo,Celeste takodje,i thrill i feeling-skupilo se utisaka.
A neki mi se prosto ne daju prepriča(va)ti,tako su intimni.
Post je objavljen 31.05.2006. u 19:58 sati.