Dobio sam danas obavijest da L'oreal (oni što se reklamiraju s „jer ja to zaslužujem“) i UNESCO dodjeljuju 5 nagrada u iznosu 100 000 dolara po jednoj međunarodno priznatoj znanstvenici iz pojedine regije za osobite doprinose u fizici i kemiji. Priča se o „pozitivnoj diskriminaciji“.
E sada, kako takve vjerojatno ne čitaju Bloger, a ako ga i čitaju, onda su definitivno upoznate s ovim Natječajem, ja sam ga svejedno odlučio podijeliti sa svojim čitateljicama i čitateljima kako bih samo istaknuo činjenicu da se danas ženama nude mogućnosti o kojima su nekada samo mogle sanjati – dokaz je to da se ovaj svijet polagano izjednačuje po pravima i obvezama muškaraca i žena – i to je baš dobro.
No, postoji tu još jedan potencijalan problem – primjerice – već spomenuti L'oreal i UNESCO, Google pa i naš Sabor su uveli posebne poticaje za žene (ovo s poticajima tako glupo zvuči i podsjeća na one poljoprivredne poticaje ministra Čobankovića, ali nije mi to bila namjera dovoditi u vezu jedno s drugim, iako su veći poticaju za žensku telad nego mušku i u toj priči)…
Ideja je tih „poticaja“ da se potakne žene na aktivnije bavljenje znanošću, IT-jem, politikom – i to se javnosti prezentira kao borba protiv diskriminacije dok se istovremeno ta borba naziva „pozitivnom diskriminacijom“.
Pa kako je moguće da diskriminacija bude pozitivna? Idemo se za jednakost i veća prava boriti tako da ćemo jednu društvenu skupinu diskriminirati – pozitivno ili negativno – mislim da je to sasvim svejedno.
Bojim se da je to skakanje samom sebi u grlo. I dok podržavam većinu ovakvih građanskih inicijativa i slažem se s njima, nisam siguran da je „pozitivna diskriminacija“ uopće pametna jer… diskriminacija i je i dalje samo i jedino – diskriminacija.
Čitamo se…
Post je objavljen 31.05.2006. u 13:06 sati.