Evo. Prošlo je. Završilo je. Moji gimnazijski dani su završeni. Ostaje samo još polaganje mature i naravno uspomene. Uspomene na jedno prelijepo vremensko razdoblje u mom životu. Bile su to četiri duge godine, u kojima su se izmjenjivali prijateljstva i svađe, radosti i suze, tj.:lijepi i ružni trenuci.
Sve u svemu bilo je tu jako lijepih trenutaka. Bilo mi je super u školi. I sad mi je žao što sam ju završio. Ko bi reko da ću ja ovo jednog dana reći. Ja, isti onaj koji je govorio: «Jebem ti školi, kad ću je više završit. Pun mi je kurac svega…». E pa, kažu da je vrijeme prolazno. Upravo tako. Vremena se mijenjaju. Ko zna šta će sutra biti? Nitko ne zna kud će ga život odvesti, pa tako ni ja. Za nekih mjesec i pol dana idem na prijemni. Da li ću upasti – pojma nemam. Znam samo da trebam dobro zagrijat stolicu narednih mjesec dana(mislim, trebao bi). A onda ćemo dalje vidjeti.
Ili jesi ili nisi. Il si bos il si hadžija. Tako će i meni biti. Ako upišem fax, prvo ću se otić napit ko svinja u obližnju birtiju, a onda nakon što se dobro otrijeznim, otići ću negdje na more. I neću se vraćati kući sve dok mi ne počnu predavanja.
A ako NE upišem fax… Tu će već nastati problemi. Još ću godina dana morati trpit svoje roditelje. A na sve to, morat ću se negdje zaposlit. Gdje? Najvjerojatnije ko konobar, jer za bauštele nisam.
Al dost je bilo o prijemnom. Do toga još ima vremena. Hoću vam samo reći kako žalim što sam «konačno» završio gimu. Nedostajat će mi svi oni ljudi s kojima sam dijelio školske klupe, cigaretu pod malim odmorom, probleme, sreću… Znam da će me negdje u Zagrebu(ako naravno..) čekati još mnogo provoda, novih ljudi, nov život,… Al ipak, kad se navikneš na nešt četiri godine…
Zato VI koji se još uvijek školujete, živite vaše srednjoškolske dane na najbolji mogući način, jer samo si jednom lud, lijep i mlad.
Pozdrav svima, pogotovo ljudima iz bivšeg 4.a