Pregled posta

ne brinite ovo nije još jedan tužni post.... shvatit čete... znate onaj osječaj kad jednostavno želite pobječ od svega...... no ja ne bježim sada od tuge, problema ili boli..... čak ni sama neznam.... komplicirana sam ja osoba, oduvijek sam to znala... i teško je zapravo upoznat me.... možda zato što ne postoji osoba prema kojoj nisam postavila onu određenu distancu..... bojim se vezati i sama to znam... no ima par osoba koje iskreno cijenim i volim i s kojima dijelim sve...... ja znam koji je moj problem.... i ne pričam ja s nikim o tome.... ja se jednostavno bojim odrasti..... da vam pokušam objasnit nebi shvatili.... ja imam dovoljno godina da ne mogu više reči da sam djete... da mogu odlučivat, razumno razmišljat i donosit odluke.... ja znam da imam več razvijene svoje stavove i da sam dovoljno ozbiljna.... no ja se još uvijek osječam kao djete.... bezbrižno, maleno, nevino..... ne pokazujem ja kako se osječam.... ne pokazujem kade me nešto povrijedi, ne pokazujem tu svoju dječju osječajnu stranu...... ja volim biti hladnokrvna.... daleko od osječaja.... daleko od toga da budem povrijeđena..... ne volim plakat.... mrzim to..... mrzim ljudima pokazat tu slabost.... ja vam ne mogu opisati svoje stavove.... no za mene su suze znak slabosti čovjeka.... suze su za mene potrebne tada kada više ništa ne može biti učinjeno.... kao smrt.... no ja znam da svi ljudi plaču i prihvačam to.... al ja osječam kada pustim suzu da sam nešto krivo napravila i da sam se pokazala toliko slabom..... kažu da nije dobro to.... no ja sam tako navikla..... ja znam da svakim danom smo sve stariji.... no isto tako znam da sve ovisi o čovjeku koliko se mlad želi osječati... ja se samo ponekad želim osječati ko djete..... i ne mislim da je to krivo..... jer na taj način izražavam sebe....
....znam da mnogi od vas me neče shvatit.... no lakše je sve ovo napisati nego reči.... lakše je tako riješit se ovog osječaja, što me sada muči.....potrudite se razumijeti me... ne tražim da imate isto stajališe.... iznesete svoje! hvala.....

by: atea