Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pegy

Marketing

Zgodan si (mi) danas

Image Hosted by ImageShack.us Kad bismo krenuli u analizu vlastitog karaktera, onda bi zasigurno bilo i onih koji bi rekli kako su sami sebi dovoljni, kako znaju svoje mogućnosti, kako znaju koliko su pametni, lijepi, dobri, ... i kako ih baš nikada i baš nitko iz vanjskog svijeta ne može uvjeriti u suprotno. Nemojte slučajno pomisliti da takvima Pegy želi narušiti stečeno samopouzdanje. Image Hosted by ImageShack.us Ne, samo želim ponešto reći o komplimentima. I o tome kako su oni ipak jedan potreban dodatak našem karakteru (da ne kažem egu).

Desilo mi se da i druge, ali i samu sebe zateknem u opravdavanju od primljenih komplimenta. Tako kad nekome kažem da ima lijepu frizuru, čujem "ma samo sam ...." ili "svaki put je isto" ili tko zna što. Ako pak kažem "lijepa majica, nova?" dobijem "kupila sam ju na sniženju". Kao da se stalno želi umanjiti vrijednost pohvaljenoga. A čemu zapravo to? Nije li jednostavnije reći "hvala na komplimentu" i riješena stvar.

Drugo što sam primjetila je da postoje oni koji komplimente kad god primjete neku pozitivnu promjenu bez zadrške kažu. I sama sam takva, jer ne vidim zašto nekome ne bih rekla nešto što i sama volim čuti. No, postoji i ona druga vrsta, koja ne kaže nikad ništa. Tu ću izuzeti ljude koji ne primjete promjene (jer i sama nisam baš nadarena za primjećivanje sitnica, posebno ne kad je riječ o detaljima vezanim za izgled). Ali čak i tada ostanu oni koji primjete i vide, ali ne mogu se natjerati da nekoga pohvale. Štoviše, nekad mi se čini da izgaraju kada na nekome vide nešto lijepo. Ili kada u njihovom prisustvu netko nekoga pohvaljuje.

Naravno, rasipanje komplimentima onda kada to nema veze s mozgom jednako je besmisleno. Neki ljudi kao da ništa drugo ne rade nego samo komplimentiraju. Nekad se ulizuju onako bez veze. Tako su nekim muškarcima sve žene - ljepotice (zanemarimo tu ono univerzalno kako je svatko lijep na svoj način). Što postaje krajnje dosadno, a ponekad i naporno. Druga priča su oni koji će dati kompliment samo onda kada nešto trebaju, a to mi pak ide u smjeru licemjerstva. Ili pak oni koji će se toliko poniziti pred nekim pred kime imaju osjećaj manje vrijednosti da će hvaliti nešto što bi kod nekog drugog olajavali.

Ako se osvrnemo na posljedice dijeljenja komplimenata, onda ni tu ne postoji jedinstvenost. Sjetite se situacije kad pohvalite neku curicu ili dečkića riječima "kako si lijeeeep(a) danas" kako se znaju praviti važni. Iako je većina nas taj osjećaj u odrasloj dobi transformirala u neki sasvim drugi, prikladniji, nekima par komplimenata udari u glavu gore nego da su djeca. Neke druge ljude, koji su nesigurni u sebe, čak ni uz sve pohvale, ne možete uvjeriti da su lijepi, zgodni, pametni, vrijedni. Što govori da je bitan ne samo taj vanjski utjecaj na nas kao osobe, nego i onaj unutarnji za koji nam nitko ne može pomoći onako kao što si pomažemo sami.

Nije se rodio, niti će se roditi onaj tko ne voli čuti od žene/cure/prijateljice ili muža/dečka/prijatelja/ "lijep(a) si mi danas", ni onaj tko ne voli čuti pohvale o dobro obavljenom poslu (dobro, tu postoji i još neki načini na koji se komplimenti praktično realiziraju, ali to je neka druga priča), ni onaj tko ne voli čuti pohvalu za svoju sliku koju je naslikao, fotografiju koju je napravio, priču koju je napisao. Nije se rodio ni onaj tko ne voli dobiti iskrenu nespam pohvalu za svoj blog, za post, za način na koji piše. Kako vidite, nisam izdržala da ne spomenem blog. Image Hosted by ImageShack.us

Sama dajem komplimente uvijek kada smatram da treba, iako sam sigurna da mi nekad nešto i promakne. Ono što mi sigurno neće promaknuti je poznanika, prijatelja ili Nekoga tko se inače sportski oblači pohvaliti kad ga vidim u odijelu, ispod kojeg je košulja, a možebit i kravata. Image Hosted by ImageShack.us Sigurno to neću svima spomenutima izraziti na isti način, ali budite uvjereni da to neće ostati neprimjećeno. Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 27.05.2006. u 12:03 sati.