...pustili me malo samu...obično, kad mi je prenaporno, volim se vratiti u neka lijepa vremena i sjećanja...pa još kad moje savršeno uho načuje nešto davno zaboravljeno na radiju...pa podsjeti na drugu polovicu školjke i svu kompatibilnost tih dijelova...hmmm..na vrijeme prolaska kroz dane kao kroz želatinu...na totalnu zaljubljenost u nešto nepoznato...novo i savršeno....bilo pa prošlo...odavno....baš...
S RUKON ZA RUKU, SU ČET'RI STAĐUNA
MOJI SE DANI KROZ VRIME VUKU...
S TEPLIN I LADNIN ŽIVOT SE MIŠA,
ŽARI ME SUNCE, PERE ME KIŠA...
S RUKON ZA RUKU, SU ČET'RI STAĐUNA,
ČA DAJE GAZIN, VRIME MI BIŽI...
STAĐUNI MOJI, JOŠ OD POČETKA
KORAK PO KORAK, KRAJU SU BLIŽI...
STAĐUNI MOJI,
DI JE SAD ONO PROLIĆE CVITNO?
I LIPO LITO, VEDRO I SRITNO?
DOK JESEN STERE LIŠĆE NA STAZI,
RUKE MI STIŠĆU OZIME MRAZI...
STAĐUNI MOJI...
S RUKON ZA RUKU, SU ČET'RI STAĐUNA
'KO ĆE IZDURAT DO KRAJA GAZIT?
JEDNI ĆE NESTAT KA' DA JI NIMA,
NA ME ĆE PAZIT JOŠ SAMO ZIMA...
O.Dragojević - M.Cetinić
...hoćeš - nećeš, tako je...
Post je objavljen 26.05.2006. u 16:00 sati.