Razumice, možeš s nekim živjeti i družiti se godinama a da ne ostave traga u tvojim sjećanjima. Mi smo izmijenili dva pisma i desetak komentara. Tebe se sjetim češće nego mnoge druge s kojima sam dijelio neusporedivo više vremena. Ti si osoba koja ostavlja trag tamo gdje se pojavi ili prođe. Tvoje riječi ostaju u srcima mnogih jer ih podsjećaju da je iskrenost prema sebi osnova sreće i duhovnog rasta.
Svatko od nas ima svoju povijest i svoje boli koje povremeno izlaze pa opet nestaju u zaborav. Ako ih netko i želi čuti to su naši iskreni prijatelji. Prvi i najintimniji prijatelj smo mi sami sebi. Ako nas taj prijatelj voli onda nas vole i oni drugi i pojavljuju se u trenutku kad mislimo da su nas svi zaboravili. Mi ih pozivamo svojom čistoćom i iskrenošću koja zna biti bolna. Suza spoznaje je ljekovitija od suze sreće. To je svetlost koja nas podiže i liječi ama baš sve rane. Glupo je reći da te volim kad te ni ne poznajem, ali je isto tako glupo reći da mi ništa ne značiš kad toliko toga dijelim s tobom.
Rasti i diši slobodno
Post je objavljen 24.05.2006. u 10:54 sati.