Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jelek

Marketing

Unca fibre ili kako pronaći haljinu za svadbu

Nema me na blogu danima... Ne stižem, nemam o čemu pisati, neda mi se pisati... Ma to su čari bračnog života; ak hoćeš jesti moraš skuhati, ak hoćeš da ti bude čisto moraš sam pospremiti, ak hoćeš imat kaj obući moraš oprati pa peglati, pa onda uvijek hrpa suđa, 983235 komada čaša na kraju dana, a samo nas dvoje u stanu...no ugl. nema staraca koji vode brigu o xy stvari za koje nisi ni znao da postoje dok ne kreneš hrabro u taj samostalan život...

No da, u glavnom htjedoh vam reći da sam preslušala novog Gibu i da sam vidno razočarana...ne znam... On je meni tak bio guba sa svojom zbunjola facicom i nježnim romantičnim pjesmicama...ma baš mi je bio slatkica...i onda mu se nešto dogodilo...ili meni??

ugl., prvo kaj mi je upalo u oči mi je to da naš mali Gibo sad zgleda ko maneken; fen frizurica, pramenovi, pomno ošišana bradica, narukvice, podfrknuti rukavi na košulji, šminkerska odijela!!! Mislim, HELOUUUUU, ko je ukrao našeg Gibu i zamijenio ga ovim ušminkanim namirišanim primjerkom!??? Reko bi čovjek da je naš Gibota zaigra u 'ajduka, najmanje!!

A pjesme?? Nakon Mirakula očekivala sam barem nešto toliko dobro, puno, osjećajno, a dobila sam razvodnjeni Mirakul sa nekim nazovi socijalno - problematičnim tekstovima koji na momente zvuče kao da su članci izvađeni iz novina bez imalo pjesničkog izražaja. Zapravo mi se čini da mu ja glavnu zamjerku stavljam na neuvjerljivost. Dakle, očito piše/priča/pjeva o nečemu što ga nije "dotaklo" i to se kuži, ne zvuči mi ni malo uvjerljivo. A sama glazba je potpuno izgubila onaj svoj dalmatinski štih zbog kojeg mi bijaše drag ( Lipa moja, Projdi vilo...) i ukomponirana je u neki ful komercijalni aranžman tako da mi to sve u svemu izgleda ko da je neko uzeo litru finog, crnog šibenkog vranca, razrijedio ga s jedno 50 l vode i flaširao i sad okolo prodaje u finim uskim bocama sa lijepom starinskom etiketom.

Eto, jako sam žalosna zbog Gibe, ili zbog toga kako ga ja doživjeh, a možda sam ja krenula drugim putevima pa mi ne sjedaju više njegovi stihovi, eh...kad bih znala...

No da, a druga jako bitna stvar koja me opterećuje ovih dana je kupovanje haljine za jednu svadbu...naime, kuma sam vjenčana, prvi puta u životu curi koja je meni bila vjenčana kuma prije nepunih godinu dana i.....psmtr, izvinte me što psujem...ali tko je odredio da se jedino smiju prodavati haljine sa izlošcima livada koje zgledaju ko kombineji moje bake!!???

A cijena? Prava sitnica Bing! Između 1000 i 2000 kn!!! A neke od tih haljina (šta neke, 99%) izgledaju tak da ih ja ne bi obukla ni da meni plate, a ne da ja još njima moram nofce davat!!!!!

Ugl., nakon dva tjedna sumanutog lunjanja po sparnom zagrebačkom asfaltu odlučih da ću pristati probati jednu tako osrednju haljinicu. Mislim, bar je jednobojna, a i cijena joj je kakvih 800 kn. I tako ja s pjenom na ustima i poprilično naivno upitah tanahnu crnkicu, prodavačicu visine metar i šumska jagoda imaju li možda broj 42?

Dakle, ta ista; metar i jel, kaže meni koja imam metar i 80 s visine: "Mi vam uopće ne radimo tak veliki broj, najveći je 40"

Došlo mi je da joj naglo probudim želju za rastom i brojem 42 ali sam samo s munjama i gromovima iznad glave napustila taj renomirani "boutigue"

Neš ti, kak se ja usudim samo nositi tak ogroman broj, valjda bi s tolikom visinom trebala stati u 36 pa izgledati ko siroče koje nasljeđuje opravice od svojih starijih sestara+stoji u vodi kad naiđe poplava!!!!

I onda sam, naravno, ucviljeno hodala po gradu gledajući žene i pokušavala otkriti koji konfekcijski broj one nose. Mislim, spadaju li u kategoriju "slonica u staklani" poput mene ili u kategoriju "mislim, xs mi je preveliki broj!"

I tako, zaključih da ima jako puno ovih moje kategorije koje se nekako uguraju u xs i onda tak hodaju po gradu slavodobitno pokazujući kako one eto, taj broj nose, pa viš da su stale u njega a to kaj se sve razlijeva na sve strane...mislim...

No ugl., ova slonica je odlučila sve njih skup s njihovim finim haljama poslati do vraga i dat si sašiti veštu kod jedne najobičnije domesticus vulgaris šnajderice!! I svakom ko me pita reći ću da je Escada!! Broj 0!! Aha!!!!

A eto, konačno nam i kišica sprala smradove ulica, fala Bogu dragomu!
Amen!

Post je objavljen 24.05.2006. u 09:16 sati.