Osjećao je da su ga svi zaboravili,ali ga je mučio razlog. Postepeno se u njemu javljala sumnja da je možda on inicijator svoje propasti. Možda je on previše ili ponekad premalo primijećivao druge? Odlučio je izići iz stana i biti primijećen. Nogom je odgurnuo kosti psa koji je preminuo od tajanstvene bolesti,vjerovatno vješanja.
Na ulici nije bilo ni mrava. Asfalt se usijao,a korake koji su odzvanjali gušila je neka nestvarna tišina. Zvuk iz groba.
Kraj njega je protrčao neki biciklist za kojim je jurio bijeli konj s očitom namjerom da ga prestigne,to mu se vidjelo u očima.
Tad je shvatio da je većina knjiga koje je pročitao i filmova koje je pogledao bila laž. Sve iz mašte nekoga tko je imao volju pisati.
Pitao se nije li i on sam djelo nekog lunatika koji je svoje blesave misli pobacao bez nekog reda na papir. Ili,u novije vrijeme ekran.
Pitao se da li Bog uistinu postoji? Pogledao je u nebo i vidio cvijet od padobranaca. Ljudi koji riskiraju život. Nije li sloboda u riziku?
Spustio je pogled i vidio preplanula stopala koja su bila početak ili kraj najljepših nogu koje je ikada vidio.
Probudio se u znoju prije nego je vidio lice koje ga je zanimalo. Pas je hrkao u kutu pokraj prazne bačvice Žuje. Klima uređaj je zujao pokušavajući nadglasati dosadne muhe koje su letjele ukrug bez nekog cilja.
Popio je još jednu tabletu i odlučio još malo sanjati život,kad već ne može živjeti san.
Grad je živio svoj ritam,svi su umirali polako.