Jutarnje svijetlo nježno ti miluje lice dok sklapaš oči na san. Ljubim te i moje trepavice grebu ti vrat dok sav snen ležiš na postelji satkanoj od zlatnih niti naše ljubavi. Znaš kako te negdje daleko na horizontu čekaju sve brige ovog svijeta. Ne osvrći se, dragi! Dok god divan ležiš u mom naručju ne mogu te snaći. Zaboravi sad na nju; tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada! Ostaše goropadnica razgoračenih očiju, bijela joj slina curi iz gubice. Moj dragi sada voli mene, a ja čvrsto stišćem u svom naručju da ne propadne kroz krhke sive oblake. Sada mi ljubi usne isprva milo i nježno, a onda sve strasnije dok ne ostanem bez daha od slatke požude njegove ljubavi. Trgam mu odjeću, kidam sedefaste gumbove s njegove bijele košulje. Usnama mu lagano milujem ušnu resicu dok mi on ljubi vrat. Izvlačim crni pojas što ga steže oko bokova. Osjećam njegov topli dah na svojim grudima, grlim ga i pritišćem uz sebe. Naramenica moje plave haljine skliznula mi je s ramena, moja bijela cipelica leži na hladnom kamenu. Raskopčavam mu hlače znajući da više ne mogu bez njega. Ono što mi je tako dugo bilo uskraćeno sada je preda mnom. Više i ne osjećam težinu plavog tila koji mi polagano klizi niz bedra. Zavlači ruke kroz moju kosu i tiho stenje dok mu vrškom jezika dodirujem vrat. Nestrpljivo ga diram oko struka, pohlepno tražim malog Johna Thomasa. U tom trenu osjetim kako lebdim u rajskom vrtu. Kroz crne grane čujem slavuje kako pjevaju odu našoj ljubavi. Bijele vile bose trče po mekoj zelenoj travi. Zlatne vlasi njihove kose zapliću oko nas tanku mrežu što se prevrće kao valovi u suton. Gledam u svog Johna i plačem od sreće. Ljubim ga, a moje mu suze ispiru tijelo prekriveno rajskim lišćem što otpadoše na zemlju kao tisuće mojih snova dok ga nisam upoznala. Odjednom se vratim u stvarnost. Još jednom njegov mali John Thomas ulazi u mene i razdire me svojom ljubavlju dok mu vršcima prstiju polako prelazim preko stražnjice. Polažem mu glavu iza svog vrata kako bi mi njegov dah milovao kosu poput noćnog povjetarca koji ljubi suhe ruže u hladnoj pustinji. Ne želim ga pustiti. Čvrsto ga obavijam rukama oko struka i šapućem mu ispod glasa “Ne idi!” Volim kad je u meni. Iznenada prasak i lom. John se otrgne iz mog naručja. Polagano odgurnem vrata i vidim kako se dvije naroljane beštije rvaju na blatnjavom podu. Cijela krčma zaudara po znoju i alkoholu. Tresnem vratima i okrenem se prema milom Johnu . Pomažem mu da zakopča košulju. Zatim navlačim haljinu. Ljubim ga po cijelom licu i govorim mu kako ga volim. Onda ga gledam kako odlazi. Još jednom pružim ruku kako bi mu pomilovala kosu, no prekasno. Žurno spremam stvari u torbicu i posežem za svojom bijelom cipelicom koja je ležala nasred sobe zaboravljena. Odlazim i ja. Hladan noćni vjetar puše mi u lice. Čuje se samo glasno podrigivanje i cerekanje. Bježim u noć.
Post je objavljen 22.05.2006. u 21:42 sati.