Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/negativni

Marketing

Čobanica


Na proplanku zelenom mlada čobanica ovce čuva. Dan joj prolazi ko i svaki drugi. Ustala je rano, jela brzo, spremila si torbu i izvela stado. Sad je tu na pašnjaku, nožićem nešto rezbari, dok Astor, njezin vjerni pas motri na stado.
A onda je zadrijemala.

Probudio ju je vlažan jezik koji joj je prešao preko usana. "Astore" promrmljala je čobanica, pa otvorila oči. Pa ih otvorila još i više.
Pred njom je bio nekakav crni vrag, demon, koji joj se smješio. "Ne boj se" progovori demon dubokim glasom. Ona se okrenula, pogledom tražila Astora, ali njega nigdje! A ni stada! Da li još spava? Da li je ovo san?
"Astor i stado su na sigurnom" reče demon, a čobanica ga pomno pogleda, sad se i nije činio toliko strašnim, izgledao je gotovo kao čovjek, samo što je bio crn, a i Sveta Djevice! bio je potpuno gol!
"Šta hoćeš od mene?" promucala je čobanica polako se udaljavajući nazad pužući na laktovima "Šta si učinio Astoru? Gdje su mi ovce?" drhtala je, suze su joj potekle.
Demon se ponovno nadnio nad nju. "Lezi ovdje i budi mirna" gledao ju je ravno u oči, prodorno, a ona nije nogla skrenuti pogled "Budi dobra pa ćeš dobiti nazad svoje ovce i svog ljubljenog Astora" lica su im se skoro doticala, osjetila je njegov... njegovu golemu stvar kako joj klizi od koljena prema gore desnim bedrom. Htjela je viknuti, ali nije znala što. Osjetila je kako joj se koža ježi, a lice rumeni. Osjetila je demonovu crnu ruku kako joj skida gačice, ali nije ga ni pokušala zaustaviti, nije mogla, opčinio ju je, svojim pogledom ju je okamenio i ona je mogla samo zatvoriti oči i čekati. Dolje je osjetila neko golicanje, pa onda jak bol kada ju je probio, glasno je ispustila zrak i pala na leđa. Boli je bilo sve manje, ali ta vatra i vručina oječala je da će se zapaliti svakog trena, barem će i demon izgoriti s njom, pomislila je pa ga obgrlila i rukama i nogama... čvrsto. A onda je osjetila nešto toplo kako joj se razljeva po utrobi, zadrhtala je, ispustila je neke zvukove, krikove, koje nije željela ispustiti. A onda odjedom bila je prazna. Otvorila je oči. Demona više nije bilo, podigla se na laktove, nešto joj se cijedilo niz bedra, a kraj nje je sjedio njezin vjerni Astor koji ju je gledao.






Post je objavljen 21.05.2006. u 16:22 sati.