Pojavio se niotkuda. Primijetila ga je posada švedskog tankera koja je plovila Sjevernim morem u blizini norveške obale.
Nošen krijestama čelično sivih valova, plutao je na splavi koju su na površini održavale četiri limene bačve. Nakon što su ga švedski mornari utoplili, nahranili i napojili, rekao je da je 'otišao' s nekog broda. Nije znao odgovoriti ni koji je to brod bio, ni kada je s njega 'otišao'.
Baš kao u priči o šutljivom pijanistu kojega su prije godinu dana pronašli Britanci, Švedima je trebalo mjesec dana da utvrde identitet neobičnog splavara.
Riječ je o tridesetdevetogodišnjem Čehu, Jiržiju Kvapilu.
Od Kvapilove stare majke saznajemo da je Jirži još kao dječarac žarko želio putovati. O tome je, međutim, samo snatrio na sjeniku rodne kuće u seocetu znakovitog imena Babylon.
Državljani soc lagera nisu smjeli obilaziti inozemne krajeve van sovjetske zone utjecaja kako ih žvakaće gume, traperice i Coca Cola ne bi omele u izgradnji komunizma.
(Odatle vic: Što je to Lenjingradski kvartet? – Ono što je preostalo od Lenjingradske filharmonije nakon turneje po Kanadi).
Ne sluteći tektonske promjene koje će u studenom 1989. pomesti Husaka i ekipu, tik pred Revoluciju, Kvapil ilegalno emigrira na Zapad.
Odonda je proputovao mnoge zemlje i kontinente, a majci je redovito slao razglednice.
Prošlog ljeta nenadano se vratio kući. Pokupio je stvari koje su mu nekoć pripadale, uključujući i majčine razglednice. Nakon toga netragom je nestao. Danas je isporučen češkim vlastima u zračnoj luci Ruzyine.
Kada već nema roman ili film, Kvapil zaslužuje barem jedan blog zapis.
Post je objavljen 20.05.2006. u 00:17 sati.