Vratio se...da još jednom krenemo ponovo...bilo je kao na početku...i ljepše nego prvi put,...rakao je da me voli i da me ne želi zauvijek izgubiti...cijeli taj dan je bio kao iz bajke...osijećam ga...zapravo se i nije puno toga događalo,...bili smo na jednom mijestu,...tako posebnom, čarobnom i samo našem,...činilo se kao da nije stvarno,,...Kako nešto izgubljeno može biti ljepše vračeno???Zaustavila sam vrijeme u mislima...i poželila da ovaj trenutak traje zauvijek...bili smo zajedno i volimo se više nego prije...svu sam tugu zaboravila,...prošlost odmahnula i u trenutku živjela...i kad sam ga pogledala , pomislila sam...da je zaista sretan, u očima mu se očitavala sreća kao kod malog djeteta kada dobije dugo očekivanu igračku,...svaki put kada trepne, kao da pusu šalje...Volim ga jer bez i jedne riječi on zna kada ga trebam...i kako me utješiti,...zna kako me iznenaditi i nasmijati...Volim njegove ruke, snažne, a prema meni nježne...volim svaki njegov dodir...njegov i moj spojeni dlan...kad me čvrsto, onako muški primi, zagrli i uz sebe stisne,...volim i te noge snažne,...kad ih smirim...opustim i masiram, u njegovim očima vidim hvala...volim leđa i prsni koš...sve mišiće, bolove i znoj,...i taj znoj obrišem,...prstima leđa milujem,...sve to moje je...volim njegovu kosu...crnu...volim ga raskuštrati i to pogotovo subotom kad znam da se namućio da svaka dlaka bude na svom mjestu, znam da sam zločesta, ali eto...Volim njegov glas jaki,...kad se buni...pjevuši ili šapće...nekako magično u mom srcu djeluje,...od njega su najljepše riječi izrečene,...:malena moja, volim te,...taj glas čujem i kad nije tu,...samnom je i u dobru i u zlu,...volim i čeljust,...bradu koja usne miče...takvo lice se ne nalazi više...meko kako se kaže ko bebina guza,....:)hehe pretjerujem...kad vidim to lice,...poljubac sam od sebe ide...a te usne kad ljubiti krenu...one za tren mogu trnce u tijelu probuditi,...tako su magične...mogu me u trenu promjeniti, tako me lako pridobiti...A taj miris,....taj miris me prvi i zaveo,...taj miris sam osijetila i prvi i drugi i treći put,...pa čak i kad tog mirisa nije bilo,...tako opojan...zavodljiv...miris uvijek ostaje u siječanju,...i kad uspomene blijede,...i zajedničke stvari gube značenje, dovoljan je taj miris...da sječanja sama od sebe krenu....taj miris najjača je uspomena,...uživam u ovom trenutku...u srcu ponovo vrije...tako zna koliko će potrajat..., ali ne mislim na to...prepuštam se njemu....i trenucima...trenutak je oduvijek bila njegova stvar,...uvijek je znao odabrati pravi i na najbolji mogući način ga iskoristiti,....osijećam da sam spremna mu oprostiti,....i živjeti sretno sve dok jednog dana ne dođe najljepše noć-rastanka,.....
Post je objavljen 17.05.2006. u 23:26 sati.