Mnogi govore kako sudbina određuje život...neki pak govore kako svski čovjek kroji svoj život kako zna i umije.
A ja bih mogla reći da bi se mogla naći na pola puta između ove dvije tvrdnje. Istina je da čovjek kroji svoj život, ali postoje neke stvari na koje on ne može utjecati i koje ne može znati... ne može ih predvidjeti.
***
I čovjek kroči cestom svoga života stvarajući puteve samo njemu svojstvene...Neki izaberu ono što nitko ne bi, možda puteve sjene i prljavštine, baš kao što je i njihovo srce. Neki izaberu pak put obasjan suncem te vidiš svaki kamenčić na cesti njegova puta. Oni žive iskreno i pošteno...baš kao i njihovo srce.
No i jedna i druga skupina ne može znati što će se dogoditi sutra. Možda je ta neizvjesnost i naša jedina sreća...jer kad bi znao što će se zbiti sutra, čovjek možda i ne bi imao volje živjeti. Prst sudbine, Božji prst...prst neizvjesnosti...kako god to nazvali, to je ono što nas razlikuje. Naša životna putanja u kojoj se svakog trenutka može dogoditi nešto nepredviđeno...
A srce je to koje uvijek trpi. No ono zato ima i najviše snage i hrabrosti oduprijeti se svemu što ga na ovom svijetu snađe. Zato morate čuvati taj svoj dragulj...to je jedino što nam je preostalo u ovom surovom svijetu...
Post je objavljen 17.05.2006. u 15:10 sati.