Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zarainhogwarts

Marketing

17.05.2006.

U pola dvanaest sam uzela svoje najpotrebnije stvari i sakrila se pod plašt nevidljivosti te pobjegla iz dvorca. Sa sobom sam uzela metlu, plašt nevidljivosti, čarobni štapić i još par knjiga. Taman na izlazu iz dvorca sam se spotaknula o nešto. Ili bolje rečeno o nekog. Zaustavila sam se i osvrnula. Na podu je ležala Mary. Prsni koš joj se nije micao. Ona nije disala. Bila je mrtva. Došlo mi je da plačem. Nisam mogla vjerovati. Tko bi to napravip? Bila sam sva u panici i nisam znala što da napravim. Nisam joj nikako mogla pomoći. Došlo mi je da vrištim. IZ razmišljanja o tome me prenulo kada sam najednom sam čula korake. Neko je dolazio. Zavukla sam se pod plašt i pričekala. Stvorila se jedna djevojka. Počela je tresti Mary i govoriti: Probudi se! Moraš se probudit! Anna je... tvoja polusestra! Ostala sam zgranuta. Kaj Mary ima polusestru? Kad sam vidla da će se ta djevojka pobrinuti za nju odtrčala sam iz dvorca. Ostalo mi je još samo par minuta do dvanaest.

Kad sam stigla do Hogsmeada na dogovoreno mjesto Edoardo je bio tamo. Primio me za ruku i počeo trčati prema šumi. Pitala sam ga kako ćemo mi točno doći do tamo, a on mi je rekao: Svake godine je u Hogsmeadskoj šumi u petom mjesecu otvoren jedan portal koj vodi do Lyona. Mi samo trebamo doći do tamo i izgovoriti čarobne riječi. Kada sam ga pitala koje su to riječi rekao je da ih ne zna na pamet nego da ih ima zapisane. Najednom smo stigli do središta šume gdje je bio proplanak. Na sredini je bila crvena svijetlost. Edoardo i ja smo stali u tu svijetlost i počeli nekako čudno lebdit. Edoardo je izvadio komad pergamenta i počeo čitati:

In the untouched forests,
A magic portal appears.
A savior for the unicorn land
Or symbol of their deepest fears!


Planeti!

Sa svih strana su počela bljeskati svijetla. Počeli smo se vrtjeti po zraku. Neka čudna struja nas je pokretala. Okretala sam se na sve strane. Oko nas su bile zvijezde i planeti. Plovili smo svemirom. Bilo je na neki čudan način čak i zabavno. Ali što god da sam radila nisam ispuštala Edoardovu ruku ni na trenutak. Najednom je sve stalo i mi smo se stvorili na posve novoj zemlji.

Većinom je sve bilo zaleđeno i kamenito. Naišli smo na jednu tablu na kojoj je pisalo: Ejdvo u udalks eviž iruatnek i izorondej! To je bio zajednički jezik kentaura i jednoroga. Edoardo mi je sve preveo pošto je on pričao njihov jezik. To je značilo: Na ovom planetu u skaldu žive kentauri i jednorozi. Nisam znala da ima i jednoroga na Lyonu, ali to me razveselilo jer volim jednoroge. Odmah smo i sreli jednog jednoroga. On je nažalost bio mlad, pa nije imao još uvijek rog na glavi.

Pustoš!

Meni je sve to izgledalo kao pustoš, ali me Edoardo odveo malo dalje i otkrio mi prave čari tog planeta. Na drugoj strani planeta je bilo toplo i šareno i sve puno kentaura i jednoroga. Kentauri nas nisu baš veselo dočekali, pa smo se sklonili u selo jednoroga. Bilo nam je baš lijepo...


Post je objavljen 17.05.2006. u 14:53 sati.