Prebojila sam crni ormar u bijelo. Stajat će takav u iščekivanju doslovno druge ruke.
Ubija me činjenica da si moram svako tol'ko kuhati neš' za jelo. Kad je hrana vani nezdrava... Ironično, jeftinija. Ekipa od Murphy-a bi si to mogla pribilježiti. Jučer sam nekim čudom, ne samo jestiv, nego i ukusan ručak skuhala.
Mrzim sitničave ljude. Sinoć su mi stanovnici neke jednosmjerne ulice, kojom sam (svjesno) prošla u suprotnom smjeru, istjerivali pravdu. Zainatili su se i uspjeli me izmaltretirati. Daj, ono, sikter! Pišite blog ili neš' (borite se za ljudska prava)!
Odgovaralo bi mi da su na svim raskršćima semafori, pa da ne moram misliti i paziti. Mozak ovak i onak radi smanjenim kapacitetom. Kakve sam sreće, spaljeni su mi neki vitalniji djelovi umjesto, ne znam, amigdala. Koji će mi one k? Oni s kojima se družim nemaju naviku tješiti me. Moj mozak je i većinu vremena u nižoj brzini. Semafori bi mi puno značili.
Mislim da stvarno imam PTSP zbog neke tamo saobraćajke od prije koju godinu. Bitno da sam se samouvjereno smijala psihijatrici kak sam ju zavaljala za dijagnozu, a nije mi niš'. Maturirala sam na PTSP-u, pa sam znala kaj reći i kak se ponašati. Prepisala mi je brdo tableta (koje mi moja zločesta doktorica ne da, a baš bih voljela probati koji antidepresiv da vidim kak' je to) i napisala poduže izvješće koje se fino drži na sudu. Ali, imam zadnjih par dana fobiju od bankina, rubnjaka iliti kako već. Dok se vozim, stalno mislim kak' ću udariti u rinzol i sjebati bar gume i felge. U saobraćajku nisu bili uključeni rinzoli, pa mi veza i nije najjasnija, ali možda bih trebala razmisliti o xanaxu iz potrebe, a ne interesa.
Na ženskim blogovima sam znala naletjeti na postove o depilaciji. Još nisam naišla na muški o brijanju. Venera. Mars.
Zašto ljudi nemaju mrvicu obzira ili poštovanja? Oni s kojima sam prisiljena komunicirati zbog posla, misle da samo sjedim i čekam da me nazovu ili se pojave. Gle, imam pametnijeg posla. Ak' smo rekli u 5, onda je to 5, a ne 6 ili 7. Čak nemaju srama naljutiti se kad ih odjebem zbog toga. Bmk. Imam doma ručak za kuhati. Neku večer sam u ponoć dolazila jer se jedan idiot sjetio da ujutro rano ide na put, pa jel' bi možda bio problem... Ma kakvi, gospodine, nemam ja života, samo dođite. Pojavila sam mu se napušena k'o stoka, a on doktor. Čak se usudio nazvati ponovo u pol'4 i pitati da jel' znam gdje se kurve mogu naći u Zagrebu u to doba. Bože, dragi! Žao mi je. Sve su mi iz džepa pobjegle. Ne znam ja tko je tu bio čudan.
Srećom pa su utvrdili da su bakterije uzročnici čira na želucu. Možda bih i ja mogla Nobelovu nagradu dobiti samo kad bih znala kak' dokazati da su te iste bakterije posljedica živciranja.
Otkrila sam lijek za zaljubljenog frenda. On, između ostalog, sudi ljude po ukupnom broju seksualnih partnera. Koja brojka me lansira u kategoriju kurve? Zbog tog njegovog stava, nismo se bili družili par tjedana. Ne kužim zašto je bitno jel' mi netko peti ili pedeseti.
Post je objavljen 17.05.2006. u 10:07 sati.