Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/suma

Marketing

GORSKI KOTAR - BIJELA KOSA I KOLOVRATSKE STIJENE

Ja sam htjela ići na Velebit, muški dio ekipe je navijao za Fratar i Obruč, a konačnu presudu donesla je moja mama koja se duže od planiranog zadržala van Karlovca, pa nismo imali kod koga ostaviti psa. Kako je satnica hoda morala biti prilagođena Lorinim godinama, na kraju smo se odlučili za Bijelu kosu i Kolovratske stijene. Bez obzira na bolju subotnju prognozu na izlet smo se zaputili u nedjelju.

Bijela kosa ( 1289mn/v)
Zbog kiše približili smo se vrhu najbliže što smo mogli. U selu Jablan, na cesti Vrbovsko – Ravna Gora, skrenuli smo lijevo prema šumarskoj kući Gluhe drage. Na križanju poslije šumarske kuće skrenuli smo desno, prošli tri poduže serpentine i došli na križanje s putokazima: Kamačnik 2.30h, Klek 6h i Bijela kosa 1h. Da nije padala kiša dalje bi nastavili pješke, ali kako je vrijeme bilo loše još smo produžili autom nekih kilometar i pol i na mjestu gdje markacija napušta cestu ostavili auto.

Put dalje vodi strmom šumskom vlakom, a poslije uskom, jedva vidljivom stazom zaraslom u različito zeljasto bilje. Da, bili smo mokri skoro do koljena. nut Na vrh smo se popeli za manje od pola sata. zijev Vrh nije ništa posebno: mala uska glavica s koje se pružao mutan pogled na Vrbovsko. Na ostale strane vidik zaklanja šuma.





Kolovratske stijene ( 1090m/nv)
Opet smo autom došli najbliže vrhu. S ceste Ogulin – Novi Vinodolski skrenuli smo prema Ričičkoj kući, te još naprijed cestom 2km gdje markacija napušta cestu. Put se uspinje strmo do prijevoja (nekih 40 minuta), gdje se nalazi križanje. Put lijevo vodi prema Viništu i moru, a desno na vrh ( 5 minuta ).





Tih zadnjih 5 minuta uspona je po stijenama, koje su sada bile vrlo kliske pa smo morali biti jako oprezni. Vrh predstavlja jedna velika stijena, a kažu da je i lijep vidik s nje. wink Morat ću provjeriti neki drugi put kada vremenske prilike budu bile bolje. Bila sam na Kolovratskim stijenama prije 17 godina kada smo obilazili cijeli Kapelski planinarski put, ali mi je malo toga ostalo u sjećanju. Na vrhu smo se zbog kiše i jakog vjetra zadržali vrlo kratko.



Kada smo već bili u tom kraju htjeli smo posjetiti Planinarsku kuću u Viništu iznad Klenovice. Nismo imali planinarsku kartu, ali RR je imao razrađenu teoriju kako do nje doći. rolleyes Rekao je da trebamo nastaviti dalje cestom, na svim križanjima skrenuti lijevo i/ili dolje i da sve ceste vode prema Novom Vinodolskom. nut «Ne možeš fulat!» I držao se on tog naputka. Nakon podosta vožnje makadamskom cestom, došli na asfaltnu. Upoznala ja sve lagere tog kraja. cerek Na pitanje «Kad će more?» «Evo, samo što nije!» kaže. Došli mi na neku glavnu cestu. Kažem: «Pa more je lijevo, skreni lijevo!». «Ne, ne, ne, trebamo ići desno!» Skrene on desno. I došli mi u poznato primorsko mjesto – Drežnicu. cerekcerekcerekcerekcerek

Nije nam se dalo vraćati i istraživati gdje smo pogriješili, pa smo krenuli kući.
Nadam se Velebitu slijedeći vikend, da sperem «okus» ovog lošijeg izleta. wink


Post je objavljen 16.05.2006. u 20:58 sati.