Marketing
U gluho doba noći
- Kaj opet... - čulo se mrmljanje ispod jastuka na lijevoj strani bračnog kreveta.
Gluha noć nadvila je krila nad šesterokatnicu u novozagrebačkom naselju. Sablasnu tišinu presjekao je rezak i odlučan plač dvomjesečnog djeteta. Mališan je bio turirao glasnice desetak sekundi prije nego li je izmamio gorenavedenu majčinu reakciju.
- Tvoj je red, dragi – nastavio je maznim tonom pospani ženski glas – digni se, molim te, da se ne uguši od plača. Ajde mačak, diži se. Ajde... - vlasnica mladolikog glasa je laktom umorno gurkala brdašce pored sebe sačinjeno od jorgana i efemerne mase poznatije pod nazivom Tata. 
- Tata, ja se nemam snage dići, molim te donesi mi ga iz krevetića – zapovjednim tonom konačno zareži Mama. 
- Šta, molim... – odgovara bunovni glas – ...ne može dok se ne potpiše ugovor.
- Kaj, kakav ugovor čovječe, donesi mi dijete da ga podojim – oraspoloženo nastavlja žena poznatija pod kodnim imenom Mama. 
- Može, samo mi nabavi potvrdu o prebivalištu i ponesi osobnu kod javnog bilježnika.
- ? 
- Kad prikupiš sve dokumente nazovi me – odrješito završi Tata i okrene se na drugu stranu, nazad u san, nazad u svijet gdje je sve po njegovom. 
Čak je i djete začuđeno na trenutak zastalo s vriskom. Ali samo na trenutak. Mami nije preostalo ništa drugo nego da sama ustane, namjesti svoju sinčinu u položaj za hranjenje i dade svom izgladnjelom čedu utjehu, što je šifra za sisu hranilicu. 
P.S.
Sve osobe u ovoj kratkoj priči su izmišljene i nemaju nikakve veze sa stvarnim osobama niti se to zaista dogodilo sinoć, jer da jest pisac bi se zasigurno barem nečega sjećao.
Post je objavljen 15.05.2006. u 23:16 sati.