Marketing
celebration time
Danas slavim. A što to? Slavim zadnji dan moje ne–punoljetnosti, ili bolje rečeno moje maloljetnosti. Zadnji dan kada sam još uvijek dijete. Barem službeno.
Prošli tjedan razgovarale smo (Iva i ja) sa jednom profesoricom. Rekla sam je da pokušamo kroz cijeli život zadržati djelić djeteta u sebi. Prolazit ćemo brojne prepreke, ići ususret izazovima. Sakupljati iskustva. U pravu je. Lakše ćemo sve to proći ako ostavimo ono čisto, neiskvareno, dječje, pa čak i naivno u nama. Neće sve naše odluke biti razborite. No, možda ćemo ih lakše donijeti ako dopustimo djetetu u nama da kaže što misli.
Ne moram to pokušavati. Koliko god ja godina imala, znam da će uvijek, pa čak i jedan veći dio mene, biti dijete. I bolje da je tako.
Post je objavljen 15.05.2006. u 21:32 sati.