Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/gold

Marketing

avanture markiza sensualissima u gradu zagrebu, I dio

Prijehavši u Zagreb,nisam naletio na
djevojku a bogme ni na taksi,na koji-tek sam to docnije spoznao i nije bilo moguće naletiti:stojim tako ko blesav na sred goleme raskrsnice,koliko sam ukapirao ispred dvorane Vatroslav Lisinski,i pizdim-jer sam izašao ranije iz busa koji vozi do autobuske,jer sam mislio da je autobuska daleko od centra,jer nisam platio 200 kuna za taksi od aerodroma do centra,jer sam platio 510 kuna za let od Dubrovnika do Zagreba,jer su me sazuli i ponizili carinici(sreća da mi čarape nisu bile pocijepane-obratite pažnju kad putujete avionom na prstiće na nogama) i povrh svega jer sam kasnio na KONCERT Iron and Wine/Calexico a Bućimir me čeka sa kartom na ulazu:dojavio sam da stižem oko 21 30 a sat je otkucavao 22 JEBENA časa A JA SAM USRED POSRANOG GRADA U KOM NE POZNAJEM NIKOGA I BATERIJA MI JE POTROŠENA JEBEM TI MOBILNI I SVE TI JEBEM trebalo bi otvorit radnjicu za iznajmljivanje punjača u svakom gradu i karti za snalaženje(dovoljno je da se jednom pregledaju!) i još hiljadu stvarčica za spontane tipove i njihove tripove(get it-Tripove:-).

Kao što vidite,počelo je jebeno grozno,no u momentu kad sam ukapirao da postoji VELIKA šansa da prestojim cijeli koncert Iron and Wine i da je moguće da ni Bućimir ne ulazi jer treba da mi preda kartu poskočio sam i pretrčavao s lijeve na desnu stranu džade skoro iskačući pred vozila(koja naravno nisu bila taksi),presretoh par izgubljenih i jednog ljubaznog Zagrebčanina koji mi objasni da su taksi vozila samo na taksi stanicama,da ne krstare gradom kao po ostalim ex-jugoslovenskim prijestonicama:uputio me je na željezničku stanicu kud otrčah i začah naletih na taksistu koji nije znao gdje se nalazi klub PAUK(kao ni bilo ko od mojih iznenađenih sagovornika)pa smo izgubili još pet dragocjenih minuta prije nego smo krenuli u uopšte ne ludu vožnju:MOŽE MALO BRŽE MAJSTORE!

Iskoprcah se ispred rampe,ulaz u studenjak šta li ,nepoznat teren,ništa strašno-CIJELI MI JE GRAD NEPOZNAT teren,nema frke.Neke me fine curice otpratiše do ulaza u Pauk a kad se nađoh kod žbuna presrete me jedan frajer i reče IMAŠ KARtu? Ne,drug je trebao biti tu,tražim ga...OK JE,DAJ 60 KUNA I JAVI SE ONOM DEČKU NA ULAZU,VIDIŠ ONOM ŠTO KLIMA GLAVOM!
Aha vidim da hoćete da me zajebete momci al niste svjesni da sam se rodio u zajebanom gradu,u Meki i Medini ulične prevare-Sarajevu,pomislih u sebi i samo prođoh,bez osvrtanja-u tom je finta!-kraj prvog i kraj onog dugog ispred ulaza u uniformi...Poletio je za mnom a ja rekoh PA drug je platio i za mene! A TAKO ZNAČI,ladno me pustio,a onda sam vidio i zašto:nekoliko hiljada dobre čeljadi slušalo je Sam Beama i njegovu pratilju,nisam mogao povjerovat kolika muzikalna gomila...mojih mu 60,ili 120 kuna ne bi ništa značilo,specijalno.

Čuo sam ukupno dvije i pol pjesme Sem Beama,ali vrijedilo je svake sekunde.Tokom zadnje me numere počela nervirati publika,odjednom,jer su se počeli komešati i brbljati ALI KROTIO IH JE,KROTIO IH je svojom savršenom naracijom i čudesnom gitarom moj heroj,kojeg mi je prošle godine otkrio Buć-njega pak nisam mogao naći,no way,učinilo mi se glupo da se tiskam ionako stisnut kroz zgusnutu masu,nije bio napolju,makar ga nisam prepoznao,ajd da poslušam(o) koncert pa će sve doći na svoje mjesto.
Šmeknuo sam par slatkih,mladih djevojaka,valjda su bile neke mamine maze,Zagrebčanke,mnogo bjehu slatke-inače me zaprepasti kolike medene curice dođoše da slušaju ovako normalnu muziku...u Beogradu na primjer,naljepše i najzgodnije cure vise po splavovoma,slušajući,ili još grđe-pjevajući folk hitove njinih idola,narodnih pjevaljki.

Tad je zapjevao narodni pjevač,meksički mislim,Salvador Duran,i svojom srčanošću osvojio je srca svih prisutnih,da ne spominjem usamljenu trubu na drugom kraju dvorane,koja je s leđa na leđa nam žmarke lijepila,čaroban uvod u marijači,tex-mex,country,rock i pop sound veličanstvenih Calexico koji su već prvom numerom zapalili masu no ne i mene,nekako su mi se prve tri numere učinile odveć domjerene,mekane,MOŽETE VI TO I BOLJE MOMCI pomislih,a onda su to i pokazali:dovoljno mi je bilo da čujem
ambijental sa remek djela Hot Rail (skoro osmominutnu FADE)-kao preslikana sa albuma numera,savršena fluidnost i
atmosfera kamerna,pred par hiljada duša-impresivno!Ako mene pitate Džoi Barns pjeva iznenađujuće dobro uživo a
Konvertino je vjerovatno najveći živi bubnjar trenutno.Kako je taj frajer nosio ritam u zubima,svo vrijeme držeći konce u rukama,ajoj-mnogo sam se puta tokom koncerta fokusirao na njega i
oduševljeno smješkao,ali budimo iskreni i svi ostali su briljirali,uključujući publiku.Što se mene tiče,antologijski koncert,a kad su na kraju izašli i Iron and Wine and Salvador Duran i Calexico(znao sam da će do toga doći,bilo bi glupo da nije) sve je bilo svejedno,sve je funkcionisalo perfektno.Šlag na tortu je bila GUERO CANELO,inače jedna od mojih najdražih Calexico pjesama,a počeli su je taman kad sam poželih da viknem da baš nju izvedu(ah telepatijo!)...
Odavno ne vidjeh takvu interakciju slušalaca i svirača,pa ni tolike ovacije a jedan detalj sve mi otkri:krajičkom oka,popevši se na prstiće, primjetih kako Salvador nakon ko zna koliko biseva želi JOŠ JEDNOM DA SE POKLONI( VJEROVATNO I ZASVIRA),DŽOI GA TAPŠE PO LEĐIMA I ODVLAČI IZA BINE,ZNAJUĆI KAD JE PREVIŠE -i da sutra sviraju u Italiji,ne zaboravimo.

Vrijedilo je,vrijedilo je svih
700 kuna koje sam potrošio do tog momenta,ne računajući kartu od 100 kuna,koje sam ostao dužan Bućimiru.
Sačekao sam uredno kraj garderobe da SVI izađu,al ne vidjeh Buća,pa se bržebolje vratih da zemim par albuma,
originalnih.Sve je bilo 100 kuna,i diskovi i ploče i majice:izabrao sam najprije remek djela OUR ENDLESS NUMBERED DAYS i WOMAN KING,možda najbolje albume prošlih par godina,pride zajedničku ploču svih Veličanstvenih,tri vinila dakle i dvije majice:žutu Woman King i zelenu Calexico Arizona sa zvjezdicom,sve skupa 500 kuna,al pošto su zvijezde te noći bile na mojoj strani(što i nisam na početku večeri primjetio) provukao sam se za 250,ni sam nisam mogo da vjerujem kasnije.Pošto sam stavio majice na rame cura mi ih očito nije ni naplatila,zaboravila je na njih dok je preračunavala kune u eure!To se naravno ne bi dogodilo da mi sve skupa nije uručio mladić kojeg je iznervirao neki domaćin što se cjenkao za jednu JEDINU majicu(na kraju mu nije dozvolio da je kupi ni po punoj cijeni-što nam samo govori koliko je koncert bio naelektrisan i filovan fantastičnim
emotivnim ELEKTRICITETOM!!!!)

I tako,s pločama pod miškom,majicama na ramenu i praznom baterijom mobitela,otidoh da potražim opet Buća ispred ulaza,ne naiđoh na njega već na Sema glavom i bradom(bradom pogotovo!).Potpisao mi se na IN THE REINS,reko sam mu da je koncert bio GREAT a kasnije sam se jeo što ne rekoh AMAZING,što ti je život:nikad pravih riječi u pravom momentu,i nikad baterija nije u funkciji kad baš treba
(da je u funkciji).
Ništa zato,idem ja sam malo da procunjam po Zagrebu,mada mi krivo bi što me Buć ne povede na neko dobro mjesto da klopamo i popijemo po koju,šta da vam pričam,jeo nisam ajeo se jesam maloprije...

Naslijepo se ukrcah u neki bus,prema centru,pun Novosađana što stigoše na
koncert,kladim se da je bilo i Beograđana,al nikog više iz Budve,to vam mogu jamčiti.Prošetao sam potom do LAGUNE gdje su me obavijstili da je prenoćište 700 kuna,a 520 najjeftinije u nekom ne tako dalekom hotelu.Hvala puno,odo ja malo progibat se još napolju,u tri sata sam posred Zagreba.
Zanimljivo mi je bilo što me drotovi nisu zaustavljali,krstarili su u svojoj limuzini i kulirali a kad sam treći put nabasao na njih uputili su me na hostel u centru gradu,samo zato jer sam ih pitao za neki takav,omladinski smještaj.U Crnoj Gori bi vam pregledali sve isprave,ispitali vas detaljno i gnjavili 15 minuta najmanje,po pola noći iza ponoći ako se sami tako šetkate(i to mi se desilo,no to je duga,druga pričica)...
Zaspah kao klada u hostelu koji nije loš uopšte,čista je posteljina i ima toplu vodu za umivanje,i umivaonik U SOBI,svaka čast,nisam žalio 175 kuna(kako se te kune lako troše,joj).
Eto tako se završi moje prvo veče u Zagrebu,čije ću čari tek sutradan upoznati,no o tome ću vam sutra i pripovjedati -dok sada da se naspavam da mi se slegnu svi ti silni utisci.



Post je objavljen 14.05.2006. u 02:43 sati.