...na neko vrijeme, a možda i za stalno
Otvorila sam blog prije nepuna dva mjeseca.Počela tmurno, nastavila ljepše, stekla nova iskustva, opekla se gadno na jednom primjeru...doživjela puno lijepih stvari, podrške, smijeha, pokušala ljudima kojima je to trebalo bar lijepom riječi i utjehom pomoći..
No, sad je dosta.Zbilja dosta.Ima nas svakojakih, pisana riječ ne može nadoknaditi izgovorenu.Pa dolazi do zastoja i nerazumijevanja u komunikaciji.Nisam profesionalni novinar, ali mislim da svatko ima pravo reći ono što misli, dok je to pristojno i dok ne vrijeđa druge...opekla sam se sa postom o Židovima i to mi je stvarno bio gaf, iako nenamjeran...pa sam ga brisala i ispričala se...
Tako.Sad je zbilja dosta.Jer opterećuje.Trebalo bi biti tako da mi nije stalo do tuđih mišljenja, naročito ljudi koje, na koncu, ni ne poznam.Međutim, stvar je drugačija.Ako malo bolje, ili čak samo i površno, pročitate moje postove i komentare, ali do jednoga, vidjeti ćete da nikada i nikoga nisam uvrijedila, a ako se sa nečijim mišljenjem nisam slagala, onda bih to fino uvila u malo humora, da ne uvrijedim drugu stranu, upravo radi takve naravi ove komunikacije...I tu sam čista obraza.
Iskrenost, otvoreno srce, emotivnost i neiskvarenost su izgleda oduvijek i zauvijek ipak kategorije koje nisu rado prihvaćene od ljudi.Ili se njima naslađuju i smijulje, ili se sprdaju sa takvim osobama...neki si daju za pravo da to i za zlo uzimaju...takvima ne mogu parirati, jer sam invalidna po tom pitanju...jednostavno nemam ugrađen promoćurni, iskvareni čip, da bih mjerila svaku riječ, kako bih se nekome dopala..iskreno, baš me briga...
Hvala Vam svima, puno Vas voli Vaša mama
Post je objavljen 13.05.2006. u 21:40 sati.