Marketing
...malim dijelom sebe On meni daje veličinu...
spletom čudnih sila opet sam se uhvatio da listam po svojim starim tekam i evo što sam iskopao...
jedan uradak mladog nadobudnog, ali talentiranog autora:
Jeli ova tema slobodna?
I dok sunce, odašiljeći svoje zrake grije zemlju, uzrokuje opetovane reakcije neugode... ja pišem...
Metabolizam mi usporava, arterije se šire, crven sam, vruće mi je, znoj se poput rose raširio po mojim leđima lagano privlači košulju... to će ostaviti nezgodnu mrlju...
U ustima držim metalni vrh olovke koji u dodiru sa zubima izaziva neugodan osjećaj... poput ovog prisilnog pisanja! Ja nemam ideje a ipak pišem... bolje od tebe, nije da se hvalim, ali istina je.
Iskreno, nemam pojma zašto i kako se to događa. Možda zato što imam "ono nešto", "ono" što imaju i "oni", "ono" što vi nazivate darom!
Teško mi je pisati o sebi, vjerovatno zato što se ne poznam, a opet, sve što pišem zapravo je o meni, i svaki dio, dio je mene i možda baš zato, to, nešto, nekad, ispadne dobro!
Htio bi znati kako drugi pišu... ne ono što misle da mi mogu reći, već ono nešto u njima. Taj osjećaj, koji je tu, taj osjećaj koji kroz svoju malenkost(malim dijelom sebe On meni daje veličinu) pokušavaju pretočiti u materiju...
Mi smo samo medij kroz koji ta ljubičasta energija prolazi, katalizatori tog fascinantnog procesa prelaska "onog nečeg" u ovo...
Zašto ljubičasta?!? Ispričao bi vam tu priču, ali nije moja...
Zanima me hvataju li i drugi misli, vrhove ideju u svojoj glavi ili tu konfuziju dijele samo neki...
Cilja li itko stilske figure ili jednostavno teku, trude li se neki previše? Pišu i pišu, razmišljaju dok pišu... pisanje nije posao, tu nema radnog vremena... pišeš kada te pukne špica.. bar ja tako radim...
Ja pišem, kao što dišem... duboko, a ne površno, drugačije ne znam. I paralelno sa razvojem, dišem sve dublje, kapacitet pluća mi je sve veći, trebam više kisika, jedino što me koči je ta prokleta astma... ponekad se zakašljem kad poželim udahnuti više nego što mogu...
Za kraj me samo zanima, koliko je nečeg napisanog dosta da tvori nekakvo djelo?
Vjerovatno je dosta onda kada u te iste riječi unesete mali dio sebe, tek toliko da spoznaju novi dio vas...
Tako sam bar ja na to gledao onda.
Post je objavljen 13.05.2006. u 13:01 sati.