Marketing
Evo i nastavka kako sam obećao
O SNOVIMA I UŽASIMA
Dubrovnik je grad koji je u svim ovim zbivanjima izgubio veliki dio svoga stanovništva, što smatram jednom od najvećih ratnih destrukcija grada Dubrovnika. Znači, dio njegova građanstva se trajno iselio, pronašao neke nove putove u život, grad je ispražnjen od sebe, napučen nekim drugim ljudima, za koje je Dubrovnik postao ne mjesto snivanja Gundulićevih snova, nego mjesto pravljenja svojih vlastitih malih užasa. (2001.)
O LICEMJERJU
Uzalud je zalaganje za ravnopravnost rasa ako poslije rukovanja s nekim tko je crne rase peremo ruke. (2003.)
O GRAĐANSKOM ANGAŽMANU
Ne očekujem da me u mojim javnim nastupima nitko brani zbog konzekvenci koje proizvode. Moja riječ je moja odgovornost. Svoj građanski angažman doživljavam kao osobni izbor i osobni rizik, a i svoju javnu riječ. Ne mogu sebi davati pravo na slobodu riječi, a ne dati svima drugima pravo da moju riječ promišljaju i na nju reagiraju u skladu sa svojim kompetencijama i slobodama. (2005.)
O ZAKONIMA BOŽJIM I LJUDSKIM
Pošto sam nešto naučio o Božjim zakonima, lakše mi je razumjeti ove ljudske. I potpuno mi je svejedno krše li se u ime demokratskog, globalnog, ideološkog, nacionalnog ili bilo kojeg drugog izabranog ili samoprozvanog cara. Zakoni se ne krše, već primjenjuju, a ako ne odgovaraju, mijenjaju pa primjenjuju bolji. Svaki drugi proces vodi k nasilju ili nad državom ili nad građaninom, a kultura nasilja mi je mrska, isto kao i kultura nekritičnog, licemjernog ili konformističkog podaništva. (2005.)
O DIJALOGU
U ovim prostorima svaki dijalog je dosta bijedan, jer nam je bijedan dijaloški kapacitet. Ne bojim se, popravit će se. Ne treba se bojati. To nas je poučio blažen uspomene Ivan Pavao Drugi. (2005.)
O OSJEĆANJU SMISLA I BUDUĆNOSTI
Lanac znanja, bolje rečeno svijesti koju znanje proizvodi, nije pokidan i bez obzira koja smo karika u njemu moramo se doživjeti kao oni na koje se kači sudbina svijeta. Kakvog li uzvišenog osjećanja povijesnog smisla, bez obzira na teškoće, i kakvog li radosnog osjećanja budućnosti, bez obzira na slabosti. (2005.)
I JOŠ I OPET O SLOBODI
Sloboda je neotuđivo pravo i neizbrisivo unutarnje svojstvo čovjeka. A pošto je Crkva zajedništvo vjerujućih ljudi u spasenjsko djelovanje Isusa Krista, ne može i kad bi htjela odreći se svojeg prava na slobodu i promocije toga prava među svim ljudima kroz sva vremena. No kako je sloboda doista ne samo spoljašnji uvjet nego i nutarnji dar i svojstvo duše, vjernici su kroz stoljeća uspijevali da ga blistavo afirmiraju i u nezamislivo teškim situacijama diskriminacije, progona i zatiranja. Sloboda nije sunce, već plamičak duše, i kad padne mrak, svjetlost njegovog plama je uočljivija i blistavija. (2005.)
Post je objavljen 12.05.2006. u 23:49 sati.